. Što se to popravilo u prijedlogu Za- kona?

Rezanjem troškova prvi put nakon sedam godina došli u plus. Gavrilovićevim preuzimanjem i postavljanjem Dušana Tomaševića za direktora znatno su smanjeni rashodi unatoč smanjenju prihoda. Pazinska tvrtka ima budućnost, ali morat će dodatno ulagati u tehnologiju, razvijati prodajnu mrežu i težiti prema većem izvozu.

Dvije godine nakon što je Gavrilović preuzeo Puris, čini se da tu kompaniju nakon mnogo vremena napokon očekuje mirnije razdoblje poslovanja. Mirnije u smislu profitabilnosti jer su ovo općenito nemirna vremena, no zbog toga je uspjeh još veći. Pokazuje to financijski izvještaj za devetomjesečno razdoblje 2010. u usporedbi s istim razdobljem u 2009.

Prihod od prodaje smanjio se sa 132,8 milijuna kuna na 128,8 milijuna uz istodobnu dobit od 123 tisuće kuna, a u istom je razdoblju 2009. zabilježen gubitak od 1,76 milijuna kuna. Ukuhan prihod smanjio se pak s 191,9 milijuna kuna na 139,7 milijuna, što je rezultat smanjenja ostalih prihoda s 59 milijuna kuna na 10,8 milijuna.

U godišnjem izvješću stoji da se veoma osjećaju posljedice recesije, najviše u produljenju rokova naplate potraživanja i težoj dostupnosti izvorima financiranja. Tvrtka je izložena raznim financijskim rizicima povezanim s cjenovnim valutnim, kamatnim kreditnim i rizikom likvidnosti. Nije se koristila ni drugim financijskim instrumentima (tzv. derivatima) da bi se zaštitila od financijskog rizika i podmirivala je sve obveze prema državi.

EBITDA (dobić prije odbitka rashodnih kamata, poreza na dobit i troškova amortizacije) smanjila se s 12 milijuna kuna na 11,4 milijuna. Tvrtka je smanjila broj zaposlenika za 30 posto (bila su 404 potkraj 2009., sada ih je 320) kad je Gavrilović centralizirao prodaju, pa su i troškovi osoblja smanjeni s 26,9 milijuna kuna na 22,8 milijuna. Najviše su se smanjili ostali troškovi, s 21,5 milijuna kuna na 11,1 milijun, a neto financijski rashodi ostali su na razini od tri milijuna kuna.

Kratkotrajna je imovina 87 milijuna kuna i znatno prelazi kratkotrajne obveze od 44 milijuna kuna, što upućuje na to da Društvo ne bi trebalo imati problema s likvidnošću. Kao što je vidljivo, smanjenje prihoda rezultat je negativnih utjecaja poslovne okoline, ali i smanjenja tržišnog udjela koji preuzima Vindijin Vindon kojem su prihodi rasli u 2009. – kaže Denis Smolar, financijski analitičar iz tvrtke Dedes.

Inače, matična je poslovna banka Hypo Alpe-Adria. Uzrok pada prihoda jest i izvoz, koji je i prije Gavrilovića bio Purisova slaba strana, za razliku od Vindije. Izvoz čini 10 posto od Purisovih ukupnih prihoda i uglavnom se odnosi na BiH, Sloveniju i Srbiju. Kad je o tome riječ, ni u Gavriloviću mu nemaju što ponuditi jer ni Petrinjci ne izvoze mnogo (15-ak posto).

U Purisu se uglavnom usmjeravaju na domaće tržište, gdje Gavrilović ima svoju trgovacu mrežu i član je Narodnoga trgovacačkog lanca (NTL). Gavrilović je i najveći kupac Purisovih gotovih proizvoda i sirovina (čak 90 posto), što jasno pokazuje koliko i poslovno ovisi o matičnoj tvrtki.

Kad smo prije dvije godine pisali o proizvodnji purećeg mesa, Puris i Vindon bili su lideri na tržištu (Puris je bio u neznatnoj prednosti, imao je 50 posto tržišta), s tim da je Puris već znatno posustajao, a Vindon je bio u naletu. Zauhktali Varaždinci sada su lideri i u purećem mesu i teško će ih se u do.

Dušan Tomašević: – Naša je vizija biti vodeća kompanija u proizvodnji svježeg mesa purana i velik proizvođač mesa pilića u Hrvatskoj i u Jugoslovenskoj, Srednjoj i Istočnoj Europi.

Jedna od najvećih vrijednosti kompanije jest direktor Dušan Tomašević, jedini član Uprave, čovjek neosporno velikog iskustva i poznavatelj kretanja u mesnoj industriji. Vodio je Gavriločić-Lijanović, zatim Gavriločić iz Petrinje pa Podravkinu Danicu i PIK Vrbovec, odakle je u travnju 2008. otišao za izvršnog direktora Agrokorove mesne industrije. Međutim, ondje se zadržao manje od godinu dana. Otimanje tog kadra Ivica Todoriću bila je zasigurno velika investicija Dure Gavriločića. Tomašević je unatoč padu prihoda postavio tvrtku na zdrave noge smanjivši rashode. Njegov položaj jedinog člana Uprave i stvarnog autoriteta upućuje na to da Puris još lijepi prije zadobivene rane. Gavriločić za sada ne planira proširiti Upravu Purisa, koji ima visokoobrazovan kadar, ali priznaje da ga traži.

Vlasnički udio čine Gavriločić s 98,62 posto i devet malih dioničara s 1,38 posto. U sklopu Purisa zasad posluju dvije tvrtke kćeri – Tvoronica stočne hrane i Peradarstvo. Proizvodnja mesa posluje pak kao organizacijska jedinica u Purisu, ali namjerava se izdvojiti u treću tvrtku kćer. Istoču da ne namjeravaju kupovati druge tvrtke.

U posljednjih 10 godina zabilježen je 13-postotni rast svjetskog tržišta mesa peradi. U to je vrijeme, tvrde u Purisu, nacionalno tržište poraslo čak 40 posto iako statistika govori drukčije: od 2001. do 2008. potrošnja mesa peradi pala je s 19 na 17 kilograma po stanovniku. Tržište je najprije padalo zbog ukupnog rasta, dok se moglo kupovati skuplje vrste mesa, a posljednjih je godina svoje učinila recesija.

Nacionalno tržište mesa peradi trenutačno stagnira, odnosno raste prema godišnjoj stopi manjoj od jedan posto. Puris je u posljednjih godinu dana povećao proizvodnju peradi za 13 posto, iz čega valja povući paralelu u odnosu na rast tržišta. Najvažnije su kategorije proizvoda svježi pilići, koji u posljednje dvije godine u količinskom udjelu prodaje rastu za 47 posto – kaže Tomašević.

Najveći su Purisovi dobavljači Žito Osijek, Gala Ljutomer, Koto Ljubljana, Belišće, Linpack, Ina i Proplin, a osim začina i ambalaža strateške sirovine u primarnoj proizvodnji jesu sojina sačma i kukuruz, kojima su prošle godine smanjeni prinosi u svjetskoj proizvodnji. U posljednja dva mjeseca u odnosu na prošlu godinu, objašnjava Tomašević, indeks rasta cijena bili su 131 za kukuruz i 114 za soju. Unatoč poskupljenju sirovina u posljednje dvije godine cijene piletine u prošlom su se snizile za 14 posto, a puretine za 12, što je ipak pozitivno utjecalo na rast Purisova prometa od 15 posto financijski i 32 posto količinski.

Glavni su domaći konkurenti Vindija – Koka i Vindon te Cekin i Perutnina Ptuj. Tomašević kaže da su odgovorili konkurentnim proizvodima, novim proizvodima i tržišnim cijenama. U prošloj godini proveli su projekt rebrandinga.

S novim izgledom i komunikacijom pratimo svjetske trendove, i to ne samo u mesnoj industriji. Novi dizajn prilagodili smo za svoje tržište i ujedno stvorili snažne temelje za ulazak na nova, još konkurentnija tržišta – kaže Tomašević.

Uložili su u tehnologiju primarno proizvodnje: u tov purana i pilića, suvremene linije za klanje, rasjek purana i pilića te linije za pakiranje mesa. Znatno su, kaže, uložili u logističke kapacitete, osuvenjenjivanje skladišnih prostora, procesnu i primarnu industriju, no u tehnologiju će morati ulagati i dalje. Prilikom vide u organskoj poljoprivredi i intenzivnom razvoju turizma jer bi se većina proizvoda mogla plasirati izravno na domaće tržište.

Provode strategiju diferencijacije i kontrole troškova. Naša je vizija biti vodeća kompanija u proizvodnji svježeg mesa purana i velik proizvođač mesa pilića, i to po znanju, kvaliteti proizvoda, prihodima poslovanja te odnosima s potrošačima na hrvatskom tržištu i u Jugoistočnoj, Srednjoj i Istočnoj Europi – kaže Tomašević.

Purisova je snaga u izvoznom potencijalu, poznatom brendu i kvaliteti dokazanoj certifikatima, a slabost nedovoljno ulaganje u tehniku i tehnologiju, cijena primarne sirovine i pro-dajni problemi. Prilika mu je veća potrošnja piletine i pad životnog standarda, što utječe na porast potražnje pilećeg mesa. Nema sumnje da Tomašević uza svoje iskustvo i Gavriločićevu potporu može mnogo učiniti, ali morat će se još napregnuti jer uvijek postoji opasnost od uvoznika i konkurencije, pogotovo ako recesija zaustavi nužna velika ulaganja u tehnološku obnovu.

Prva žena na čelu Instituta Ruđer Bošković u 61-godišnjoj povijesti svaki se dan suočava s kritičarima, ali i pohvalama. U godini kad se slavi 300 godina od rođenja Ruđera Boškovića Danica Ramljak odlučila je revitalizirati znanost.

Magistrirala patologiju u Zagrebu (1984.). Kao mladi asistent na Veterinarskom fakultetu javila sam se 1987. godine na natječaj za prestižnu američku stipendiju Cochran za koju se prijavilo 200 znanstvenika. Nakon svih testiranja odabrana u rigoroznom natječaju zajedno s još tri osobe za stipendiju koju sam ostvarila u istraživačkom Institutu američke vlade Russell Research Center u Athens u državi Georgia. Ondje sam na Sveučilištu po- hadala doktorski studij iz toksikologije i farmakologije. Nakon doktorata koji sam obranila 1992. godine nastavila sam raditi na National Cancer Institutu kao postdoktorand 1993. godine, a nakon toga sam 1999. godine počela sam predavati na Lombardi Cancer Center i Medicinskom fakultetu Sveučilišta Georgetown u Washingtonu, DC.

U Americi je suradnja znanosti i gospodarstva na visokoj razini. Uz rad u klasičnom laboratoriju surađivala sam s brojnim bioteh- nološkim tvrtkama i kroz tu interakciju shva- tila sam kako funkcioniraju znanstvene in- stitucije koje komercijaliziraju bazična i primijenjena istraživanja.

Da, u jednom trenutku me zaintrigiralo da naučim nešto novo i drugačije u znanosti. Uložila sam dosta truda i vremena u vlastitu edukaciju za znanstveni menadžment, koji za sada u Hrvatskoj još nije prisutan. Mislim da bez toga ne ide vođenje velikih projekata i znanstvenih institucija.

U Hrvatskoj se ne ulaže dovoljno u znanost, ali se to mora hitno mijenjati jer je znanost pokretač svakog modernog gospodarstva. S obzirom na to začuđuje što naši znanstvenici postižu bilo kakve respektabilne rezultate.

Jako puno kvalitetnih ljudi i znanstvenika, prekrasnih projekata, a kod samo nekoliko ljudi i neke nepravilnosti u radu. Zbog moje namjere da IRB transparentno posluje nije mi lako dotjerati stvari. To je samo dokaz koliko je Hrvatska duboko ogrezla u korupciji kad je ima i u akademskoj i znanstvenoj za- jednici.

Većina ljudi na IRB-u je poštena i radi po za- konu. Radi se o nekoliko njih koji su problema- tični, ali to nam više nije fokus. Radimo na trans- formaciji Instituta u modernu instituciju.

Ima, ali kad to idete rješavati lege artis, na- idete na neprijatelje.

Osporavaju me ljudi koje sam prijavila USKOK-u. To je rovovska bitka protiv korupcije.

Mi kao država ne povlačimo dovoljno novca iz fondova Europske unije. Kad sam došla na Institut Ruđer Bošković, donijela sam isku- stvo iz Amerike kakvo u Hrvatskoj ne postoji. Sad ne radim u Medori, već 100 posto anga- žmana dajem IRB-u.

Ne smijemo u EU ući na koljenima. Prije toga nam treba biti prioritet da se kvalitetno postavimo, da se investira u znanost. U Hrvatskoj ima samo sedam posto visokoobra- zovanih ljudi, a u Finskoj, primjerice, ima ih 50 posto. EU nije čarobni štapić. U nju ne smijemo ući kao bogalj, nego kao relevantan partner. Nadam se da ćemo uz fondove EU početi i sami investirati u znanost.

Zemlja osim borbe protiv korupcije mora usporedno razvijati viziju za znanost i gospo- darstvo. Mi svoj Institut restrukturiramo u moderan centar izvrsnosti. Voljela bih da se to dogodi u mom mandatu.

Dosta mi je slušati izlike. Pogledajte Finsku, i ona je mala, ima pet milijuna stanovnika koji su trpjeli 400 godina stranu dominaciju. Prvi su Europi, a treći u svijetu prema inova- cijama. Finci su u četiri godine stvorili 60 na- notehnoloških tvrtki, od toga 10 globalnih. Razlika između Hrvatske i Finske je i u tome što je polovina finskog stanovništva visoko- obrazovana, a četiri posto BDP-a investira se u znanost. U Hrvatskoj je ulaganje u znanost s nekadašnjih 1,1 posto palo na 0,7 posto. Hrvatska kao izliku ima rat? A što je s Izraelom? Ondje nema rata? Sedam posto BDP-a Izrael ulaže u znanost. Treba se primiti posla. Ako vole svoj posao, zemlju u kojoj žive, onda trebaju raditi, a nešto i žrtvovati. Mladim ljudima ne daje se prilika.

Mladima sam dala priliku da mogu napre- dovati. Znanstvenici su divna bića. Veseli me što na Ruđeru ima mnogo zaljubljenih u zna- nost. Važno je to znati jer nas plaća prosječan Hrvat, porezni obveznik. Sasvim je jasno da moraju vladati pravila, na Ruđeru, u znanosti i u Hrvatskoj. Moramo kultivirati rad. Svaku kunu koja se potroši u znanost netko otkine od svojih usta.

Prigovarali su mi da sam promijenila mišljenje oko Zakona o znanosti. Kad sam sma- trala da se ne radi dobro, to sam rekla ministru znanosti, obrazovanja i športa Rado- vanu Fuchsu, ali napravljeni su pomaci. Sad već tri mjeseca nas pedeset radi na Za- konu.

Imamo malo broj patenata, inovativnost nam je na niskim granama, a jedino inovacije i znanost mogu pokrenuti gospodarstvo. Slovenija je daleko ispred nas, ulažu 1,7% BDP-a u znanost. I srpski minister znanosti najavio je da će uložiti 800 milijuna eura u znanost, a ove godine 80 milijuna eura u opremu. U Sloveniji, na Institutu Jozef Štefan, ima 69 FP7 europskih projekata, a na Institutu Ruđer Bošković koji mu je sličan veličinom 15.

Povjerenstvo je dalo sugestije i trenutačno je potez na Ministarstvu. Mislim da će uvažiti naše sugestije. Bit će vremena i za novu javnu raspravu.

Barem 1,5 posto BDP-a. Do 2020. godine ionako će svi morati ulagati tri posto BDP-a. Bit ćemo članica Europske unije i to ćemo morati ispuniti. Izrael već danas daje 7 posto BDP-a za znanost, Njemačka 2,6 posto, a SAD 2,9 posto.

Svi modeli u svijetu su već prokušani. Ljudski resursi su ključ. Edukacija je ključ. Ima divnih ljudi, ali čovjek se izvijera zato što nijedno hrvatsko sveučilište nije među prvih 500 u svijetu. Još se uvijek promoviraju ljudi bez kriterija.

Pa u privatnom su sektoru ljudi disciplinirani. Tko ne generira prihod, nije dobrodošao. Uvest ćemo evaluaciju na IRB pa će se vidjeti. Znanstvenici su divna bića, no postoji obveza države i odgovornost pojedinca. Demokracija je u nas shvaćena vrlo rastežljivo – bez odgovornosti. Iznervira me koliko pametnih ljudi radi, sjede satima, a tek kada odu u mirovinu, počinju prijavljivati patente. Iznervira me kad vidim koliko ih je ‘dead wood’.

Ne, nije to dobar prijevod. ‘Dead wood’ znači ‘niškoristi’.

Da bi institucija bila bolja, treba stalno mijenjati stvari. Mogla sam biti gospoda ravnateljica, bilo bi mi divno. Ali to je pitanje životnog stila. Dok jedan znanstveni novak stoji 100.000 kuna godišnje, pitam se koliko se ljudi odreklo kruha za njega.

U SAD-u se radi drugačije. Postoji tijelo financirano s milijun dolara godišnje koje istražuje u što se ulaže novac za znanost i kako se vraća kroz publikacije, projekte. Hrvatska ne ulaže dovoljno u znanost i trebala bi bolje kontrolirati kako se ono malo uloženog novca troši. Imamo mjesta za velike pomake i mi na IRB-u spremni smo raditi.