Tjedan u brojkama

Ako se s bankama ne uspije pronaći zajednički jezik, poduzetnicima ostaje još nekoliko opcija na raspolaganju. Te opcije, kaže Slunjski, primarno ovise o kvaliteti i likvidnosti ‘imovine’ s kojom poduzetnik raspolaže. Potencijalna rješenja su likvidacija dijela nerenabilne imovine, prodaja potraživanja i faktoring, ‘sell lease back’ koncepti, dokapitalizacija i strateški partner. Osim toga, može se krenuti i ‘lakšim’ putem – jednostavno nastaviti kao do sada i čekati ‘čudo’, otvoriti stečaj ili jednostavno ugasiti tvrtku.

• Iako nije popularan stečaj možda nije rješenje koje treba olako odbaciti. Poduzetnik gubi kontrolu, međutim, to može biti i stimulativni korak za tvrtku. Ima primjera da su stečaj i novi upravitelj ili vlasnik preporodili tvrtku. A možda je najbolji potez gašenje tvrtke i pokretanje novoga poslovnog poduhvata. Poslovica kaže da nije glup onaj tko padne preko kamena, već onaj tko dvapu padne preko istoga kamena – zaključuje Slunjski.

Rezultati je da su krediti s rokom od pet godina i s kamatom od 8 posto promijenjeni u kreditu od 15 posto godina, s moratorijem od godine dana i s istom ili nižom kamatom. Pod uvjetom da klijent uistinu može otplaćivati rate kredita to je sada i za banku iznimno dobar plasman. S bankama se može otvoreno razgovarati oko reprogramiranja kreditnih obveza, samo, ističe Slunjski, treba izbjegavati dvije najčešće greške: prvo, doći na pregovore u banku nakon što se već kasni s ratom kredita tri ili više mjeseci i, drugo, u novom reprogramiranom kreditu biti objektivan i strukturirati ratu kredita koju poduzetnik može vraćati, a ne biti pretjerano nerealan i ponovno se naći u istim problemima za godinu dana. Jer onda banka više možda neće imati razumijevanja.

Greška koju najčešće rade manji poduzetnici jest nerealno optimistični scenarij izlaska iz financijskih poteskoća u kojima su se našli. Posebno kad je riječ o tvrtki koju vodi sam osnivač i prema njoj se emocionalno odnosi pa sam sebi ne želi priznati neuspjeh. U takvim slučajevima od malog problema često, bez realne potrebe, nastane veliki. Otegona je okolnost i to što mali poduzetnici često nemaju ozbiljnog financijskog osnivača koji bi ih vodio kroz pregovore s bankama ili potencijalnim ulagačima.

U bankama ističu da su dva najveća problema malih i srednjih poduzetnika visoka stopa zaduženosti i nemoćnost financiranja novih kapitalnih projekata. Kao moguća rješenja navode se restrukturiranje poslovanja, uvođenje novog modela upravljanja, jačanje financijskog upravljanja, korištenje alternativnih izvora financiranja te, kao najvažnije, formiranje partnerskog odnosa s bankom. Partnerski odnos s bankom podrazumijeva transparentne odnose dvaju partnera. Banku bi trebalo doživjeti kao financijskog savjetnika, a ne kreditora, istaknuo je Darko Drozdak, član Uprave PBZ-a na nedavnom HUP-ovu ručku s poduzetnicima.

Banke bi sa svoje strane mogle poboljšati odnos s korisnicima i kroz smanjenje kreditne administracije, uvažavanje razlika u poslovanju malih i velikih u vidu brzog odgovora korisniku, kao i pratiti kretanja na tržištu i u skladu s time informirati korisnika. S druge strane od poduzetnika se očekuje u ovom transparentnom odnosu da banku pravodobno uvede u razvoj poslovanja i da redovito ispunjava svoje obveze. Mali i srednji poduzetnici, a takvih je potkraj rujna prema podacima Fine bilo gotovo 98 posto ili 87.421, s više od 900 tisuća zaposlenih, i u ovoj će godini u potrazi za izvorima financiranja kod većine poslovnih banaka morati zadovoljavati stroge uvjete kreditiranja.

Naime, kad je riječ o bankarskoj politici u kreditiranju maloga gospodarstva, u većini banaka navode da će tražiti manje zahtjeve uvjeta i kriterija kreditiranja, povećati vrijednost kredita tom sektoru uz, naravno, strogo praćenje rizika. Također, gotovo sve banke nude posebne programe ‘restrukturiranja’ za male i srednje tvrtke, najčešće u suradnji s HBOR-om. Cilj je povoljnijim dugoročnim kreditiranjem uspostaviti dugoročnu financijsku ravnodušću tvrtki i tako povećati stabilnost i uspješnost poslovanja, odnosno stvoriti preduvjet za ulazak u nove investicije.

Krediti se odobrivaju na temelju programa restrukturiranja te ocjene njegove tržišno-ekonomsko opravdanosti, a namijenjeni su ulaganjima usmjerenim na promjenu ročnosti izvora sredstava u bilanci tvrtki.

Konkretnih podataka o uspjehu i broju takvih plasmana nema, a kako u Hrvatskoj ne postoji jasna klasifikacija malih i srednjih poduzeća, teško je točno odrediti koliki je uopće ukupni plasman banaka u malo i srednje poduzetništvo. S obzirom na to da se prema nekim procjenama velika poduzeća financiraju direktno iz inozemstva u visini od 80 posto, on je očigledno velik.

U cijeloj priči s bankama i malim poduzetnicima ograničavajući je faktor, ističe vlasnik Trentona Davor Karinčić, činjenica da banke i dalje u pravilu gledaju isključivo ima li poduzetnik odgovarajuću nekretninu na koju banka može staviti hipoteku. Mali poduzetnici pak najčešće nemaju ni približno dovoljno nekretnina da bi njima pokrili svoje potrebe za bankarskim kapitalom.

• Umjesto da gledaju brojčane pokazatelje poslovanja, prihod, dobit i dugovanja, banke se isključivo, posebno ako je riječ o reprogramu kratkoročnih u dugoročne kredite, oslanjaju na nekretnine. Katkad je tvrtka financijski zdrava i ima poslovni potencijal, ima nekretnina potrebnih za proizvodnju, ali ni to ne zadovoljava banke – kaže Karinčić, dodajući da se kamate koje država subvencionira putem HBOR-a kreću oko pet posto.

Iako se poduzetnici, osim zaduživanjem kod banaka, mogu financirati i različitim nebankarskim instrumentima, kao što je prodaja udjela raznim fondovima, tvrtkama ili privatnim osobama itd., taj je potencijal u Hrvatskoj, posebno kod manjih poduzetnik, još neiskorišten. Doduše, u posljednje vrijeme sve se više poduzetnika pritisnutih dugovanjem raspituje o potencijalnim dokapitalizacijama.