Uređaji nahranjeni suncem

Kombinacija zadovoljstva koja se pronalazi u činjenici da se istovremeno može posjedovati najmoderniji gadget i živjeti zeleno, mogla bi potvrditi tezu da se najbolje stvari ne kriju u cijeni, već stilu života. Proizvođači kojima je planet na prvom mjestu, zaklinju se da su već krenuli sunčanom stranom svijeta.

Nito se nije baš uzbudio usprkos ne tako zanemarivu iznosu. Naplatu otežava i preventivno povlačenje svih sredstava kompanije iz Ekvadora. Analitičar s Wall Streeta Fadel Gheit, iz tvrtke Oppenheimer&Co., otvoreno je izrazio sumnju u mogućnost naplate dosuđene odštete. Nije to Amerika da se mora platiti, u ovakvim se zemljama sudove doživljava prije kao savjetodavna, neobvezujuća tijela.

Afera, dakako, ima sav šarm dobrog triler A-produkcije. Osim cijele sile pravnih strategija obrane i zavlačenja, Chevron je, kao i svaka ozbiljna globalna kompanija, posegnuo i za onim, manje legalnim sredstvima diskreditiranja protivnika. Unajmili su špijune koji su tajno snimali sastanke s ekvadorskim dužnosnicima na kojima su glumili poduzetnike zainteresirane za dobivanje ugovora za čišćenje kontaminiranog područja. Pokušali su na isti način nagovoriti suca tada zaduženog za slučaj da izjavi prije kraja sudenja kako će presuditi protiv kompanije, zbog čega je ovaj morao odstupiti. Jedan od tih špijuna, poslije je utvrđeno, bio je osuđeni diler droge. Probali su i osporiti valjanost potpisa kojima oštećeni daju punomoć za pokretanje parnice, unajmivši stručnjaka u tu svrhu. Stvar je propala nakon što su se ljudi čije je potpise stručnjak proglasio krivotvorenima pojavili kod bilježnika i pred novinarima i kamerama ponovno potpisali punomoć dizanju tužbe. Glasnogovornik kompanije James Craig to je nazvao cirkusom.

Imajući na umu koliko pažnje ljudskom životu i okolišu naftne kompanije posvećuju danas, nije teško pretpostaviti kako je to izgledalo prije 40 godina, kad je ova priča, sada već epskog trajanja, započela. Zanimljivo je i kako se kompanija svim silama zalagala za premještanje slučaja iz Amerike u Ekvador, što se pokazalo kao loša odluka. Zapravo, imajući na umu rezon kojim se američki sudovi vode, kao i povijest konačno dodijeljenih iznosa u tom pravosudnom sustavu, izgleda da je u pitanju kardinalno pogrešna procjena. Udruge ‘zelenih’, koje su pratile sudenje, Amazon Watch i Rainforest Action Network, ovo su bez obzira na konačni ishod, sasvim sigurno još nekoliko godina udaljen, proglasile povijesnom presudom, no čini se vrlo izvjesnim da jadnici koji su umirali, odnosno njihove obitelji u tom slučaju, i radili defektu djecu, neće vidjeti ništa od te love. Pravda nije samo iznimno spora kada su u pitanju ‘kompanije od vitalne važnosti za globalnu ekonomiju’ već je i posve neprimjerena. Vraćajući se na uvod, teško je vjerovati da postoji taj PR i marketing koji bi naftne kompanije i njihove čelne ljudi ikad uspio preobraziti u ugledne i cijenjene ‘građane’, a ne budu li ovi brzo smislili nešto zeleno i efikasno, neće ni morati.