Za otplatu kredita trebamo godišnji rast BDP-a od 2,7 posto, a za dostizanje razvijenosti otprije 20-ak godina još 2,5 posto veći od Zapadne Europe.
Treba hitno osigurati niske kamate gospodarstvu i poticati potražnju, a ciljevi dugoročne strategije trebaju biti rast, zaposlenost, kulturni, socijalni i ukupan društveni razvoj na temelju znanja, nacionalne štednje, rada i nove investicijske politike.
Takva gospodarska i društvena slika može se ocijeniti poznatom engleskom sintagmom – ‘the point of no return’ (točka s koje nema povratka) – koja je poslužila za mnoge pjesme, filmove, opere, mjuzikle, vojne analize… To je točka u kojoj avion prijede pola puta i nema više dovoljno goriva za povratak, nego mora vještim upravljanjem stići do odredišta. U prenesenom smislu ne smije se odustati od razvoja demokracije, gospodarskog razvoja i rasta, zapošljavanja svih, osobito mladih, kulturnog napretka i socijalnog blagostanja, članstva u EU i drugih ciljeva koje je Hrvatska artikulirala.
O tome da treba napuštati stare i neučinkovite klišeje primjer je EU, premda sve više nalikuje na dogovaranje u bivšoj državi. Naime, prošli je tjedan objavljeno da je dug članica eurozone za 2010. godinu 84,1 posto, a deficit državnog proračuna 6,3 posto BDP-a. Dug prema tzv. kriterijima iz Maastrichta limitiran je na 60 posto BDP-a, a deficit na tri posto. Francuska je lani imala proračunski deficit od 7,7 posto, a Italija dug od 118,9 posto BDP-a. Svaka je članica pronalazila rješenja za izlazak iz krize. Još važnije, EU ubrzano pada u dužničku krizu, zato nas posebno zanima kako će je rješavati.
Njemačka je najrazvijenija i najuspješnija članica EU. Gotovo je jedina zemlja EU koja je 2010. ekonomski rasla i smanjila nezaposlenost. Međutim, gotovo nijedna važna odluka se ne donosi bez znanosti. Jedna od najpoznatijih znanstvenih ustanova jest Institut IFO čiji ravnatelj vodi EEAG (European Economic Advisory Group). U zadnjem Economistu on objašnjava da njemačke banke više neće davati zajmove inozemstvu jer je nacionalna štednja potrebna za brži rast poslije krize. Autor ovog teksta razradio je novu paradigmu razvoja i ekonomske politike u kojoj je središte upravo – nacionalna štednja. Da je prihvaćen taj pristup, današnje glavne teme ne bi bile pad BDP-a, rast nezaposlenosti i insolventnosti, prosvjedi i mnoga druga obilježja ekonomskih i društvenih krize.
