IVAN ERGOVIĆ Žestok poduzetnik na političkom testu

Pedesetpetogodišnji Ergović još nema planova za povlačenje s mjesta predsjednika Uprave jer, kako kaže, još nije zasićen postom i misli da može još puno dati. Ima tri sina koje polako uvodi u posao. Ponavlja i da Nexe grupa nije na prodaju, iako je poslovanje zapalo u velike teškoće, te da ostvarenje poslovnih ciljeva, iako otežano, nije nedostižno. Oni koji ga poznavaju vjeruju da će trvdojavnost i upornost kao odlika njegova sinjskog podrijetla na kraju imati presudnu ulogu.

Iako je to u interesu uvijek i svim poduzetnicima, oni koji su ga izabrali vjeruju da je njegov interes ipak veći. Vladimir Ferdelji, predsjednik HUP-CRO industrije koja je kandidirala Ergovića, ne krije zadovoljstvo što je netko iz industrije na čelu HUP-a. – Bliži je stvarnim problemima, dolazi iz operativa, zna koliko je teško stanje na terenu i gori mu pod nogama – najčešće su komentari poduzetnika. Za vođenje HUP-a u kojem vladaju heterogeni interesi potrebno je određeno umijeće vladanja koje često nije isto što i umijeće vođenja kompanije. No njegovi pobornici kažu da se na dosad održanim sastancima čulo više konkretnijih stvari nego u godinu dana prethodne garniture. Za njega kažu da je odlučan čovjek, iako nedovoljno artikuliran i vješt u komunikaciji. Ono što ga najviše muči saže je i u nedavnom intervju Lideru – preskupa radna snaga, visoko porezno opterećenje, visoke cijene energenata i nefleksibilno radno zakonodavstvo. Nije teško pogoditi u kojem će smjeru stoga ići njegove inicijative.

Za Ergovića je nesporno da je sposoban poduzetnik. Od socijalističke tvornice stvorio je velikog i tehnološki razvijenog regionalnog igrača. Po akvizicijama i investicijama u regiji može se mjeriti jedino s Ivicom Todorićem.

Nexe grupa danas broji 32 tvrtke u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Rumunjskoj s prihodom od oko 1,5 milijardi kuna. Investicije su mu mantra otkako je kao direktor preuzeo glavnu riječ u našičkoj tvornici početkom 90-ih, a strategija mu je uvijek bila usmjeren na rast i širenje. Akvizicije će pričekati bolja vremena, a neki smatraju da bi bilo bolje i da je prije bio oprezan. Naime, iako se Ergović stalno brani da nije prezadužen, mnogi su upozoravali da je širenje prebrozo, a navodno je to prije nekoliko godina bio i razlog razlaza s desnom rukom Ivanom Škorićem. Nesporno je i, kako ističu slavonski poduzetnici, da je Ergović puno učinio za svoj kraj, ostavivši sjedište regionalne tvrtke u Našicama. U rodnom selu Feričancima posljednjih godina ulaže u poljoprivredni biznis, posebno vinarstvo. Potječe iz velike seljačke obitelji s osmero braće i sestara, a ulaganja u poljoprivrednu objašnjava emotivnim vezama. Iako uvijek ističe da je privatizacija Našice cementa besprijekorna, poznavatelji prilika kažu da ona ima i elemenata klasične privatizacije na ‘hrvatski način’. Ergović je kao tadašnji direktor, kojeg su radnici postavili želeći imati lokalnog čovjeka na čelu kompanije, malopomalo otkupljući udjele drugih malih dioničara postao većinski, a prošle godine i jedini vlasnik. U početku je operaciju najviše potpomagao PBZ na čelu s bivšim direktorom Martinom Katićićem, koji je početkom 1990-ih imao najveći paket dionica Tvornice cementa Našice. Među političkim pokroviteljima spominjali su se Zlatko Mateša, Franjo Gregurić i Stjepan Mesić, no jedina afera koja je isplivala iz ove privatizacije vezana je uz bivšeg predsjednika Mesića i njegovu kćer Dunju. Ergović kaže kako se potpuno netočno i nepravedno godinama u medijima provlači informacija da Mesić ili njegovi članovi obitelji imaju određeni udjel u vlasništvu.

Točno je da je Dunja Mesić pristala u vrijeme privatizacije kupiti dionice u vrijednosti od milijun njemačkih maraka. Tu transkaciju nikada nije obavila iako je neko vrijeme bila na popisu kupaca i budućih dioničara. Odstupala je iz političkih razloga, kao i njezin otac – kaže Ergović.

U brojnim akvizicijama rijetko je imao neuspjeha. Jedan mu se dogodio u Srbiji kada nije uspio kupiti tvornicu crijeva ‘Toza Marković’ zbog otpora prema hrvatskom kupcu, a drugi je neuspjeh Kamen Ingrad gdje ga je pobijedio Osijek-Koteks koji je jedan od najvećih kupaca proizvoda Nexe grupe. To je bila žestoka borba bez rukavica, no direktor Osijek-Koteksa Drago Tadić kaže da mu je ‘oprostio’ sve iz te epizode. O Ergoviću kao poduzetniku ima vrlo pozitivno mišljenje, a zbog njega će se sada i učlaniti u HUP. Kaže kako će Ergović oštrijie nastupati prema Vladi, a opisuje ga kao pragmatičnog i upornog poduzetnika. Ergović kaže da ne bi ništa promijenio u dosadašnjoj karijeri jer se i na lošim potezima izvlači pouke za buduće korake, projekte i odluke.

• Najvećim uspjehom smatram stvaranje velikoga poslovnog sustava u maloj sredini te činjenicu da smo uspjeli očuvati pozitivno ozračje u odnosima između zaposlenika, s razvijenim osjećajem za potrebe svakog od njih – kaže Ergović. Među zaposlenicima se pak sada mogu čuti potpuno drukčiji tonovi. Smanjenje plaća i potencijalna otpuštanja nisu dočekani pljeskom pa se sve glasnije čuju primjedbe da su svi oni prije privatizacije imali manje- više koliko imaju i sada, a jedan među njima postao je vrlo moćan i bogat industrijalac.