Novi mediji u službi revolucije

S pomoću Googlea, Facebooka i Twittera uzdrman je Arapski poluotok, revolucija jasmina razvlastila je diktatore u Tunisu i Egiptu i napravila kaos u Libiji, a najnadobudniji se nadaju da će novim medijima demokratizirati i Kinu.

Jesu li novi mediji moćniji od klasičnih, pitanje je na koje je donedavno bilo teško odgovoriti. Međutim, najnovija politička zbivanja na Arapskom poluotoku pokazala su da internetska tražilica Google, web-sajtovi, društvene mreže Facebook i Twitter opasno prijete svim oblicima klasičnih medija, pa i donedavno najmoćnijoj televiziji. Ono što je Zapad osjećao i znao razvijajući IT komunikaciju na Istoku su pokušali spriječiti: nije rijetkost da Kina blokira pristup internetu (Google se prošle godine povukao iz te mnogoljudne zemlje), a populističku uporabu umrežene komunikacije ne vole ni radikalne islamske zemlje Iran, Saudijska Arabija, Pakistan… Režim u Saudijskoj Arabiji obračunao se prije nepune dvije godine s ‘vragom s interneta’ zabranivši knjigu ‘Djevojke iz Riyada’. Autorica Rajaa al-Sanea napisala je knjigu o ljubavnom i obiteljskom životu četiriju saudijskih prijateljica utemeljenu na zbirci e-poruka. Tiskana je u Libanonu i uspoređena s američkom serijom ‘Seks i grad’. Nad autoricom nije proglašena fetva, ali prijetili su joj smrću, zbog čega se preselila u SAD.

Svoju stvarnu moć novi mediji pokazali su na primjeru revolucije jasmin u Tunisu i Egiptu potaknuvši puk na prosvjede protiv vlasti. Naivni misle da je to prva spontana revolucija u povijesti, odnosno nedirigirana političkim interesima, tajnim službama i klasičnim medijima. Ipak, tuniski predsjednik Ben Ali i egipatski Hosni Mubarak nisu pali slučajno, a ni tamošnji se fejsbukovci nisu igrali revolucije poput hrvatskog pu-stolova Ivana Pernara.

Ideju revolucije jasmina osmislio je na svojoj stranici na Facebooku Weal Ghonim, stručnjak za Googleovu marketinšku kampanju na Srednjem istoku i u sjevernoj Africi. Ta je stranica, zbog koje je Ghonim bio 12 dana u pritvoru, bila otponac za prosvjed. Ghonima su nakon puštanja iz pritvora revolucionari na glavnome egipatskom trgu Tahriru dočekali oduševljeno, kao što potlačeni dočekuju osloboditelje. Svijet je zadijeljen i zatečen moći novih medija i društvenih mreža, ali manje svjestan da se njihovu ‘bezgraničnu’ moć lako kanalizira i politički usmjerava.

Pokazuje to najnoviji primjer revolucionarnog zanosa i kaosa u Libiji. Korisnici moći novih medija smatraju da bi uskoro mogli ‘demokratizirati’ i Kinu.

Prednost novih medija u odnosu na klasične u sveprisutnosti je i trenutačnosti, dakle brzini koja nedostaje klasičnim medijima. Informacija novih medija dostupna je u svakom obliku, i pisanom i slikovnom, i može je odaslati bilo tko, bilo kad i bilo kamo. Tako se ugrožava klasične medije, ali i novinarsku profesiju općenito. No koga to u globalnim razmjerima zabrinjava? U svijetu improvizacije znanje i obrazovanje s vremenom će biti dostupni samo odabranima, a puku će preostati konzumacija marketinški dirigirane robe i usluga.

Ostaje još analizirati ono najvažnije – publicitet – jer ono o čemu se ne govori nije se ni dogodilo. Publicitet je primaran u postizanju željenih ciljeva bez obzira na to kako je postignut.

Odnos medija, komunikacijskih kanala, prijenosa informacija, publiciteta i nacionalne sigurnosti vrlo je slojevit, mnogim nitima isprepleten. Budući da svi oblici medija imaju golemu moć, sasvim je logično da vladajuće državne strukture uvijek nastoje ‘kontrolirati’ medije. Naravno, demokratske i totalitarne države pritom se razlikuju, ali i jedne i druge žele staviti šapu na medije. Visokotehnološke društvene mreže u tom su kontekstu napravile svoj vrhunac revoluciju. Zahvaljujući tim mrežama svijet je dobio prve snimke posljednjih događaja u Tunisu, Iranu, Egiptu ili Libiji. One su također poslužile kao instrument za povezivanje demonstranata i organiziranje demonstracija u posljednjim događajima u arapskom svijetu. Uostalom, tako su se organizirale i prošlostišne zagrebačke demonstracije – objašnjava dr. sc. Mirko Bilandžić, stručnjak za međunarodnu sigurnost i profesor sociologije nacionalne sigurnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bilandžić kaže da se terorističke organizacije kojima je publicitet presudan itekako koriste suvremenim visokotehnološkim oblicima komunikacije, među njima i društvenim mrežama za distribuciju stajališta, širenje ideologije, novačenje kadra, prezimanje odgovornosti i slanje političkih poruka o svojim ciljevima nakon izvršenih terorističkih čina. IT tehnologije omogućuju i terorističke čine, odnosno kiberterorizam. I ne samo to, al-Qa’ida se danas i mrežno organizira. Učinak tih oblika komunikacija možda je najvidljiviji na slučaju WikiLeaksa koji je sigurno utjecao na diplomatsku profesiju i itekako osramotio moćnu američku diplomaciju pokazavši svijetu da su američka diplomatska izvješća ponajmanje diplomatska – kaže Bilandžić, naglašavajući da arapski diktatorski režimi nisu mogli (a to u uvjetima visokotehnološke globalizacije ne može ni bilo koja druga država) potpuno kontrolirati društvene mreže.

Brza društvena i politička mobilizacija nezadovoljnih i obespravljenih masa u arapskim zemljama šokirala je njihove režime i onemogućila ih u pripremi represivnih odgovora i gušenju demonstracija kao što je to bio slučaj prijašnjih desetljeća. Društvene mreže tako su se pokazale kao ozbiljan izazov tradicionalnim oblicima komunikacije i respektabilna alternativa klasičnim medijima – zaključuje Bilandžić.

Važnu ulogu internetskih korporacija u revoluciji jasmina ne poriče ni Marcus Messner, profesor novinarstva na Sveučilištu Virginia Commonwealth, znatiželjno očekujući za koju će se političku opciju one opredijeliti. No Jeffrey Carr, autor tekstova o sigurnosti kibernetetskog prostora za časopis Forbes, misli da su Googleovi zaposlenici sudjelovali u revolucionarnim zbivanjima posve samostalno, iz humane pobude. U to je teško povjerovati iako internetske kompanije u njihovu nastajanju zapravo nisu vodili politički interes, nego profit. No profit i zaštita ciljanog tržišta bit će ubuduće i njihov politički orijentir.