Zaposlenike sam naučio da je tvrtka njihova, a ne moja

ničnu’ moć lako kanalizira i politički usmjerava. Pokazuje to najnoviji primjer revolucionarnog zanosa i kaosa u Libiji. Korisnici moći novih medija smatraju da bi uskoro mogli ‘demokratizirati’ i Kinu.

Prednost novih medija u odnosu na klasične u sveprisutnosti je i trenutačnosti, dakle brzini koja nedostaje klasičnim medijima. Informacija novih medija dostupna je u svakom obliku, i pisanom i slikovnom, i može je odaslati bilo tko, bilo kad i bilo kamo. Tako se ugrožava klasične medije, ali i novinarsku profesiju općenito. No koga to u globalnim razmjerima zabrinjava? U svijetu improvizacije znanje i obrazovanje s vremenom će biti dostupni samo odabranima, a puku će preostati konzumacija marketinški dirigirane robe i usluga.

Ostaje još analizirati ono najvažnije – publicitet – jer ono o čemu se ne govori nije se ni dogodilo. Publicitet je primaran u postizanju željenih ciljeva bez obzira na to kako je postignut.

Odnos medija, komunikacijskih kanala, prijenosa informacija, publiciteta i nacionalne sigurnosti vrlo je slojevit, mnogim nitima isprepleten. Budući da svi oblici medija imaju golemu moć, sasvim je logično da vladajuće državne strukture uvijek nastoje ‘kontrolirati’ medije. Naravno, demokratske i totalitarne države pritom se razlikuju, ali i jedne i druge žele staviti šapu na medije. Visokotehnološke društvene mreže u tom su kontekstu napravile svoj vrhunac revoluciju. Zahvaljujući tim mrežama svijet je dobio prve snimke posljednjih događaja u Tunisu, Iranu, Egiptu ili Libiji. One su također poslužile kao instrument za povezivanje demonstranata i organiziranje demonstracija u posljednjim događajima u arapskom svijetu. Uostalom, tako su se organizirale i prošlostišne zagrebačke demonstracije – objašnjava dr. sc. Mirko Bilandžić, stručnjak za međunarodnu sigurnost i profesor sociologije nacionalne sigurnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Bilandžić kaže da se terorističke organizacije kojima je publicitet presudan itekako koriste suvremenim visokotehnološkim oblicima komunikacije, među njima i društvenim mrežama za distribuciju stajališta, širenje ideologije, novačenje kadra, prezimanje odgovornosti i slanje političkih poruka o svojim ciljevima nakon izvršenih terorističkih čina. IT tehnologije omogućuju i terorističke čine, odnosno kiberterorizam. I ne samo to, al-Qa’ida se danas i mrežno organizira. Učinak tih oblika komunikacija možda je najvidljiviji na slučaju WikiLeaksa koji je sigurno utjecao na diplomatsku profesiju i itekako osramotio moćnu američku diplomaciju pokazavši svijetu da su američka diplomatska izvješća ponajmanje diplomatska – kaže Bilandžić, naglašavajući da arapski diktatorski režimi nisu mogli (a to u uvjetima visokotehnološke globalizacije ne može ni bilo koja druga država) potpuno kontrolirati društvene mreže.

Brza društvena i politička mobilizacija nezadovoljnih i obespravljenih masa u arapskim zemljama šokirala je njihove režime i onemogućila ih u pripremi represivnih odgovora i gušenju demonstracija kao što je to bio slučaj prijašnjih desetljeća. Društvene mreže tako su se pokazale kao ozbiljan izazov tradicionalnim oblicima komunikacije i respektabilna alternativa klasičnim medijima – zaključuje Bilandžić.

Važnu ulogu internetskih korporacija u revoluciji jasmina ne poriče ni Marcus Messner, profesor novinarstva na Sveučilištu Virginia Commonwealth, znatiželjno očekujući za koju će se političku opciju one opredijeliti. No Jeffrey Carr, autor tekstova o sigurnosti kibernetetskog prostora za časopis Forbes, misli da su Googleovi zaposlenici sudjelovali u revolucionarnim zbivanjima posve samostalno, iz humane pobude. U to je teško povjerovati iako internetske kompanije u njihovu nastajanju zapravo nisu vodili politički interes, nego profit. No profit i zaštita ciljanog tržišta bit će ubuduće i njihov politički orijentir.

sam prvi kopirni stroj u koloru, ali sam nakon pet godina shvatio da su kompjutori budućnost te počeo na njima raditi pripremu za tisak. Izdvojio sam 1993. studio Akvarij u zaseban pogon, a u sklopu tvrtke imam još Računovodstvo i Marketing. Bio sam pionir reklame na radiju, Akvarij je reklamiran uz poznati hit ‘Nadalina’ što je urodilo plodom jer je anketa na stotinu ispitanika pokazala da ih čak 75 posto zna gdje se nalazi – objašnjava Visković kojemu je danas osnovna djelatnost priprema i dizajn.

Osim fotokopiranjem bavi se i izradom posjetnica, pozivnica, svim vrstama papirnate galerije, bedževima, natpisima na majicama, tiskanjem kataloga, brošura, mapa, letaka, plakata svih veličina, zidnih tapeta, izradom web-stranice, multimedijskom prezentacijom, animacijom te prijelomom i pripremom za tisak časopisa i knjiga. Visković naglašava da je Akvarij posebno jak u ‘autocadu’, tehničkom crtanju, poslu koji su nekad za projektante radili tehničari, a danas se rade kompjutorski na posebnim programima. Akvarij obavlja takvu vrstu usluge za 70 posto arhitekata u splitskoj regiji, a svaki posao može se dogovoriti i obaviti e-poštom.

Studio je smješten u središtu grada na 120 četvornih metara prostora koji sam kupio prije deset godina. Sve radimo najnovijom tehnologijom i strojevima. Nuđimo i izradu visokokvalitetnih fotografija, 3D interaktivnih šetnji u 360 stupnjeva koje postavljamo na internet kao samostalni web, a izrađuje ih dizajner koji je studij završio u Kanadi – kaže Visković.

Akvarij se bavi i izdavaštvom turističko-informativnih brošura, a zasad ima četiri projekta: Timetable&city guide Split i Zagreb, brošura u kojima je naveden red letenja i turistički vodič za dotične gradove, a financira se od reklama, te Info Split i Info Hvar, turistički vodič za ljubitelje izvorne Dalmacije.

Visković kaže da već 20 godina nije mijenjao cijene usluga iako su ga samo programi koje stalno treba nadograđivati stajali 150 tisuća eura.

Nije lako održati kvalitetu u otežanim recesijalnim uvjetima, posla je manje, a velika je i nelojalna konkurencija. Crno tržište je najveći problem, a država ga podržava jer nije shvatila da živi od nas koji zapošljavamo djelatnike te uredno plaćamo doprinose i porez – naglašava Visković koji kao olakotnu okolnost u poslovanju navodi to što više ne mora putovati u inozemstvo po strojeve jer sve što mu treba za posao može nabaviti na hrvatskom tržištu. Klijenti su mu velike tvrtke: Dalmacijacement, Alstom, HEP, Konstruktor, HŽ, Hrvatske ceste, Hrvatske vode, Hrvatska pošta, Atlantska plovidba, ali i čitav niz malih.

Cijela moja tvrtka sa svim što imam ne znači ništa bez ljudi. Jedan sam od rijetkih poslodavaca koji je zaposlenike naučio da je firma njihova, a ne moja. Oni najprije rade za sebe pa za mene; tko to ne shvati radi na pogrešnom mjestu, a poslodavac koji drukčije misli u zabludi je – tvrdi Visković koji je zbog krize morao otpustiti pet ljudi i smanjiti plaće. Odlučio je zadržati sve visokoobrazovane jer smatra da bi otpuštanje dizajnera, koji se u posao uhodava od šest mjeseci do godine, bio veći gubitak od uštede.

Nisam sebi šest mjeseci isplatio plaću jer tim novcem pokrivam dobavljače kojima tijekom 26 godina poslovanja nisam kasnio s plaćanjem, a sad je nemoguće držati taj tempo. Čim zaposlenicima isplatom jednu plaću počinje bitka za drugu jer je teško naplatiti potraživanja – kaže Visković koji trenutačno ima utuženih dužnika za 500 tisuća kuna.

Dok sam plovio bio sam bogat čovjek, moja mješćanska plaća 1985. bila je triput veća od plaće najbolje plaćenog direktora u Hrvatskoj. Sad, iako godinama imam svoju firmu, živim prosječno, nisam se obogatio, ali nisam nikog prevario ni zakinuo. A danas je to uobičajeno; pojedinci otvore firmu i započnu posao a kad im ne ide otvore novu i varaju dalje – kaže Visković koji se kao potpredsjednik u splitskom Udruženju obrtnika zalagao za osnivanje baze podataka o neplatišima.

Osimlije je sustav, ali ga je podržalo samo dvoje kolega pa je odustao i posvetio se isključivo poslu. Mišljenja je da državne institucije ne stimuliraju obrtništvo, a država ga guši visokim porezima. Prije recesije kupio je novi prostor u kojemu je namjeravao otvoriti 17 radnih mjesta, ali posla trebalo nema dovoljno ni za postojeće kapacitete pa čeka bolja vremena.

Sve je stalo, Split je drugi grad u državi, a nijedna velika tvrtka ništa ne radi. Najveća pogreška države jest to što je zaustavila investicije umjesto da je novac ‘upumpala’ u proizvodnju. Vrijeme prolazi, nema obrtanja novca, a moram ulagati i obnavljati programe koji mjesečno zastarijevaju – kaže Visković prihvaćajući se da će nakon duge recesije teško moći konkurirati stranom kapitalu jednom kad Hrvatska uđe u EU.