Home / Biznis i politika / Bez reformi

Bez reformi

Prema najavama novih prosvjeda jasno je da fejsbukovci ne planiraju tako brzo odustati od marširanja. Od neartikulirane gomile do konzultacija političkih stranaka kod predsjednika Josipovića. Kratka je to kronologija brojnih prosvjeda organiziranih u posljednja dva tjedna diljem zemlje koji nagovještaju da izbori gotovo sigurno neće moći čekati kraj godine, što je priželjivala i najavljava premijerka Jadranka Kosor.

Iako Vlada ignorira prosvjede, vidljivo je da ih prati jer na dnevni red ne dolaze stvari koje bi trebale. I njezin posljednji potez, odluka o smanjenju trošarina, sigurno su dijelom inicirali prosvjedi. Naime, svaki novi povod može izazvati nezadovoljstvo građana i izvesti ih na ulicu – kaže politolog Nenad Zakošek i dodaje da se može očekivati progresivna paraliza Vlade nastave li se prosvjedi.

Kako će se stvari razvijati, ovisi o mnogo faktora. Osim o dinamici socijalnog protesta, mnogo toga ovisi i o tome hoće li Europska komisija dati zeleno svjetlo za završetak pregovora.

Vlada želi završiti pregovore, a zatim ići u izbore, jer to bi mogla okrenuti u svoju korist. Međutim, pitanje je hoće li se pregovori završiti kao što je planirano. S jedne strane, dakle, imamo prosvjede, a s druge Vlada ne čini ništa na ekonomskim reformama, a uvjete iz Poglavlja 23 pokušava ispuniti na brzinu, pro forma – oštar je Zakošek.

Trenutačno stanje u političkoj areni analitičar Davor Gjenero smatra iracionalnim i kaže da je teško očekivati kako će se u takvoj atmosferi postići ikakav dogovor političkih stranaka.

Rezultat prosvjeda enorman je rast iracionalnosti u političkom životu. Politički akteri nisu se spremni jasno odrediti prema razini populizma i iracionalnih zahtjeva – kaže Gjenero koji smatra da je gomila koja dijelom javno mnijenje opasna jer nema racionalne motive i vrednote, nego afektivne. Upravo zato smatra da su političke stranke u sljepoj ulici, odnosno da teško mogu postići bilo kakav racionalan politički dogovor na okruglom stolu kod Josipovića ili premijerke.

Socijalna je dinamika gomile ovdje i sada. Gomila koju nitko ne kontrolira krenut će prema onima koji donesu racionalnu odluku. Donošenje racionalne odluke moguće je samo ako se s čela prosvjednika istisne dječarca kojeg nitko ne kontrolira i zamijeni ga s nekim kontrolabilnim te ako se odustane od prosvjeda svaki drugi dan, odnosno ako prijeđu u tjedni ritam. U tom slučaju odluka bi se, primjerice, mogla donijeti u ponedjeljak, a strasti bi se smirile do prosvjeda u subotu – objašnjava Gjenero.

Po Duhu Svetom prosvjedi sigurno neće stati, a prema najavama novih prosvjeda jasno je da fejsbukovci ne planiraju tako brzo odustati od marširanja kroz grad. Ako i posustanu, mogli bi ih zamijeniti sindikati, koji već sad najavljuju svoje prosvjede potkraj ožujka ne ispunili li Vlada njihove zahtjeve – kao i seljaci i sve druge skupine kojima državni proračun ne može više pomagati potporama, subvencijama i ustupcima kao što je to do sada bio slučaj.

Kako god tumačili HNB-ov potez, nema nikakve sumnje da, namjerno ili slučajno, šalje itekako jasnu političku poruku. Prosvjednici, predsjednik Josipović i sada guverner Rohatinski zapravo jasno poručuju da Vlada nema blagog pojma kako zemlju izvući na čist zrak i pokrenuti se. Brki kaže kako ni sam Bog ovu Vladu ne može spasiti, izbore gubi sigurno, samo je pitanje hoće li vlast izgubiti na redovitim ili izvanrednim izborima.

Drago Čengić s Instituta Tvo Pilar kaže kako poziv predsjednika Republike svim političkim strankama na razgovor o situaciji u zemlji pokazuje da je barem dio političkog establismenta shvatio da na neki način valja odgovoriti sadašnjim zahtjevima prosvjednika.

Prosvjedi već sada utječu na političko-ekonomsku situaciju u zemlji. Sjetimo se također što će moguće slike prosvjeda u duljem razdoblju, kad ih prenesu strani mediji, značiti za turizam i druge gospodarske grane, ovisne o stranome kapitalu. Širenje prosvjeda ovisit će o stupnju homogenizacije između jezgre prosvjednika, koju većinom čine mladi ljudi u većim urbanim centrima, dijela građana općenito nezadovoljnih vlašću, vlastitom ekonomskom situacijom i neposobnosti vladajućih da zemlju izvuču iz krize te onih klijentelističkih skupina koje državni proračun ne uspijeva više uspješno podupirati subvencijama na razini primjerenoj sadašnjoj krizi. Među njima se ističe dio seljaka, koje su sve dosadašnje političke garniture tetošile na razne načine.

Dogovor političkih stranaka o datumu izbora i ‘izlaznoj strategiji’ u slučaju da se pregovori s EU ne završe do ljeta, zasad se ne čini izglednim. No čak i da se vodeći političari dogovore o datumu izbora, pitanje je kada se oni mogu održati. Kad bi se u ovom trenutku donijela odluka, što nije realno očekivati, mogli bismo na izbore u svibnju. Ako bi se čekala odluka Europske komisije o završetku pregovora, izbori bi bili u kolovozu, što je sudbinski datum. Izbori u rujnu podrazumijevali bi pak da se Sabor sastane u ljetnoj stanci, početkom srpnja, i donese odluku o svom raspuštanju. I to je nemoguća misija. No rukavica je bačena, stoviše, nekoliko njih.