Zbog aromatičnih svojstava komorač se uzgajao još u antici. Tu su mediteransku biljku Egipćani rabili kao sredstvo protiv loše probave, a u Indiji je kao sastojak bio uključen u pripremu afrodizijakačkih sredstava. Neki su ga stari autori smatrali i sredstvom protiv ugriza zmija, a u srednjem vijeku bio je klasificiran kao protuotrov za vještičje čarolije. Iz grčke nam je mitologije poznat dio u kojem njegovu grančicu Prometej upotrebljava kako bi od bogova uzeo vatru. Bez obzira na sve predrađe koje su o toj biljci kružile svijetom, ona ima iznimna kurativna svojstva. Tako komorač može potaknuti protok krvi u području zdjelice i maternice te u nekim slučajevima menstruacijsko krvarenje. Uz to djeluje kao diuretik, antiemetik, antispazmodik, hepatik te sredstvo protiv nadimanja i upala. Jak čaj od sjemena te biljke djelotvoren je u ublažavanju abdominalne nadutosti.
Plod komorača sadrži etično ulje bogato anetolom koje se rabi u pripremi različitih likera poput sambuce u Italiji, anisa u Španjolskoj i pastisa te anisetta u Francuskoj. Odlična je namirnica za dojilje jer potiče proizvodnju mlijeka i daje mu ugodan, sladak okus. Komorač ima i svojstva ekspektoransa, tj. može se upotrebljavati protiv grlobolje i za blago iskašljavanje.
