Malim i srednjim poduzećima omogućiti novo zapošljavanje

Za razliku od velikih korporacija, koje teže smanjivanju broja radnih mjesta u Hrvatskoj, mala i srednja poduzeća imaju potencijal za otvaranje novih.

Svi najvažniji ekonomski pokazatelji upozoravaju na zaustavljanje recesijskog trenda i na vjerojatnu stabilizaciju u prvom polugodištu ove godine. Recesija je, međutim, imala razorno djelovanje na hrvatsko gospodarstvo. Nepovoljne unutrašnje strukture i dugogodišnje naslage strukturnih problema, uz izostanak antirecesijskih Vladinih mjera (upravo suprotno: Vlada je svojim mjerama zaštite proračunskih interesa djelovala na produbljivanje recesije), pod pritiskom vanjskih šokova izazvale su snažan slobodan pad bruto domaćeg proizvoda. Praktično je poništen trogodišnji rast, većina kućanstava i poduzeća osiromašena, povećala se zaduženost privatnog sektora, nezaposlenost je porasla na gotovo 20 posto, a perspektive ubrzanog oporavka izrazito su oslabljene. Zbog svega toga hrvatsko će gospodarstvo, ako se ne promijeni pristup vođenju Vladinih politika, stagnirati godinama, možda desetljećima.

Ipak, hrvatsko gospodarstvo raspolaže iznimnim komparativnim prednostima i potencijalima koji mogu biti u srednjem roku pokrenuti i osigurati dugoročno održiv gospodarski rast te rast zapošljavanja. Hrvatska raspolaže najrazvijenijom cestovnom infrastrukturom (koja, nažalost, nije, unatoč uvjeravanjima političke elite, osigurala multiplikaciju u rastu BDP-a, ali je ipak solidna pretpostavka) u krugu tranzicijskih zemalja. Ljudski potencijali, skloni brzom učenju ako za to postoji ekonomska prisila, i velik broj nezaposlenih jedan su od činitelja budućeg ekonomskog rasta. Domaća štednja i vanjski izvori financijskog sektora prelaze nevjerojatno visokih 60 milijardi eura. Suprotno općem mišljenju, Vladin sektor nije prezadužen, što otvara mogućnosti dodatne fiskalne ekspanzije. Javni dug malo je viši od 50 posto jednogodišnjeg BDP-a, što je relativno nisko u odnosu na razvijeni dio EU te Mađarsku i Poljsku. Porezni kapaciteti nisu do kraja iskorišteni (potencijali postoje u porezima na imovinu). Bez obzira na potrebu za nužnom rekonstrukcijom fiskalni sustav funkcionira; država je u stanju prikupiti dovoljno poreza. Očekivani ulazak u punopravno članstvo EU može dati dodatni vanjski poticaj ekonomskom rastu. Sve su to činjenice koje govore da stanje u gospodarstvu nije bezizgledno.

Dosadašnje vođenje ekonomske politike, za koju odgovornost moraju preuzeti Vlada i HNB, ali i cijela politička elita, pokazalo je potpuno nerazumijevanje uloge države i Vladinih politika u suvremenom gospodarstvu. Prepuštanje gospodarskog razvoja vanjskim utjecajima i inerciji (kvazi)tržišta, odnosno kronična nezainteresiranost za proaktivno upravljanje ekonomski iskorištenim resursima te usredotočenje na socijalne politike proizvelo je učinke kojima danas svjedočimo. Alternativa dakako postoji: Vlada mora voditi proaktivne ekonomske politike radi pune mobilizacije komparativnih resursa koji se moraju pretvoriti u komparativne prednosti domaćega gospodarstva na otvorenom tržištu. Naglasak Vladinih politika mora se preusmjeriti sa socijalnih transfera na poticanje ulaganja privatnog sektora. Relaksiranjem fiskalnog pritiska prema većini kućanstava (uz opterećenje imovine koja nije ekonomski iskorištena) može se povećati domaća potražnja, koja je nužna za oporavak domaćeg potražnje u kratkom roku. Pritom se neodgođivo mora dokapitalizacijom mirovinskog sustava povećati razina mirovina, što je ne samo socijalni zahtjev nego primarno ekonomsko-politička poluga.

U sektoru poduzeća Vlada mora imati povjerenja u mala i srednja poduzeća, kojima novim industrijskim i fiskalnim politikama treba omogućiti novi ciklus ulaganja i otvaranja radnih mjesta. Za razliku od velikih korporacija, koje po definiciji teže vertikalnoj integraciji s međunarodnim kompanijama, pa time i smanjivanju broja radnih mjesta u Hrvatskoj, mala i srednja poduzeća imaju potencijal velikog zapošljavanja. Ovim je poduzećima, međutim, osim ponude bankarskih kredita, do kojih u pravilu ne mogu doći, potrebna ponuda kapitalnih financijskih instrumenata (equity) kakve državna razvojna banka danas ne nudi, a kakve uobičajeno nude europske državne banke. Drugim riječima nužne su sveobuhvatne promjene u fiskalnom sektoru i promjene smjera ekonomske politike.