NAMJEŠTAJ Domaći kvalitetni, ali zaostaju u marketingu i imaju visoke cijene

Domaći kvalitetni, ali zaostaju u marketingu i imaju visoke cijene. Udjel prodaje domaćeg namještaja u Hrvatskoj popeo se na 45 posto, no još uvozimo svakakav ‘bofl’. Nedavno su inspektori utvrdili da 95 posto namještaja na tržištu, uglavnom uvoznog, nije u skladu s normama EU.

Nedavni natječaj Ustavnog suda koji je Lider otkrio javnosti samo je jedan od pokazatelja situacije na tržištu namještaja. Čak i državne institucije favoriziraju uvozne proizvode. Iako je Ustavni sud pod pritiskom javnosti natječaj za namještaj ‘kao Giorgetti’ poništio, priča o sukobu domaćeg i uvoznog i dalje je aktualna.

U 2009. hrvatsko tržište namještaja vrijedilo je 3,8 milijardi kuna, što su posljednji precizni podaci. Međutim, i prošla je godina završila približno tako, možda nešto bolje, no ni izbliža kao 2008., kad je vrijednost tržišta bila 4,4 milijarde kuna. Od domaćih proizvodnje najviše se proizvode stolci (67,7 posto), kreveti, ormari i komode (21,5 posto), kuhinje (7,3 posto) te naslonjači, dvosjedi i trosjedi (3,5 posto). Iako je prema podacima Drvnog klastera udio domaćih proizvodnje na hrvatskom tržištu otprilike 36 posto, prema podacima Darka Motika, profesora na Šumarskom fakultetu u Zagrebu koji se sustavno bavi istraživanjem tržišta namještaja, taj udio u 2009. bio ipak bolji i iznosio je 45 posto. Pritom je zanimljivo da je udio rastao u odnosu na prethodnu najbolju godinu, kad je bio 40 posto zbog toga što je uvoz pao mnogo više od prodaje domaćih proizvoda.

Mnogo je igrača na domaćem tržištu. Od najvećih izdvojiti ćemo nekoliko jer ćemo se više baviti stanjem na tržištu. Iako je tek šesta po prihodima, DI Klana iz Klana na čelu Miladin Marković apsolutna je gospodarica proizvodnje stolaca u Hrvatskoj. Teško je reći koliki joj je tržišni udio u toj proizvodnji jer za to nema podataka, no direktor Drvnog klastera Marijan Kavran kaže da su samo u prošloj godini proizveli 1,5 milijuna komada. Budući da su u 2009. ostvarili prihod od 113 milijuna kuna, od čega su više od 90 posto izvezeni, ne treba sumnjati da su sličan rezultat postigli i prošle godine. Kad je riječ o ostalim jačim domaćim igračima, najveći prihod, 244 milijuna kuna, ostvario je Finvest Corp. iz Čabra. Međutim, ta je tvrtka u vlasništvu Marijana Filipović (a direktor je njegov sin Marin Filipović) svoje mjesto pod suncem pronašla u Hrvatskoj jer je od izvoza ostvarila samo 30-ak posto prihoda za širu lepezu namještaja.

Virovitički Tvin, koji vodi Ivan Slamić, upravljao je nešto manje, 230 milijuna kuna, ali zato je od svih najviše zaradio u inozemstvu – 155 milijuna kuna ili 67,8 posto od ukupnog prihoda. Njihova proizvodnja uredskog, kućnog i masivnog te hotelskog namještaja, ali i parketi, solidno kotiraju na zahtjevnom tržištu. Hespo iz Preloga, čiji je direktor Siniša Bogomolec, ostvario je 176 milijuna kuna prihoda, no treba napomenuti da se osim namještajem bave proizvodnjom madraci i jastuka. No ta tvrtka ne ubraja se među najveće izvoznike za razliku od Ciprijanovića iz Orahovice. Iako nije među najvećim proizvođačima (54 milijuna kuna prihoda), zanimljivo je da je među vodećim izvoznicima od gotovo 40 milijuna kuna.

Od stranih tvrtki svakako treba izdvojiti Ikee koja uskoro dolazi u Hrvatsku – pokraj Rugvice gradit će novu tvornicu. No možda je zanimljivije malo istražiti što stranci misle o hrvatskom namještaju i gdje bismo mogli povećati konkurentnost. Prema podacima istraživanja koja ima Klaster strani potrošači smatraju da su hrvatski proizvođači kvalitetni, ali ističu i nemaštvitost, rustikalnost i staromodnost te visoku cijenu.

Hrvatska nema dobru izvoznu trgovu mrežu, zato na našem namještaju drugi zarađuju višestruko! Maloprodajne cijene naših proizvoda u Europi katkad su od tri do četiri puta više nego naše proizvođačke, odnosno izvozne cijene naših tvornica, što je posljedica nedostatka brenda i veće komercijalne organiziranosti – kaže Kavran.

Osim toga Kavran ističe da je jedan od najvećih problema proizvođača namještaja, ali i drvne industrije općenito, nepovoljan kunski tečaj za izvoznike. Potkrepljuje to zastrašujućim podatkom da su drvoprerađivači u 2009. na tečajnim razlikama izgubili više od 400 milijuna kuna, u čemu sigurno velik udio imaju i proizvođači namještaja.

Međutim, rast izvoza namještaja bio je vrlo velik u posljednjih desetak godina, samo malo zaustavljen recesijom. U 2009. izvezeno je namještaja u vrijednosti od 207,5 milijuna eura, a prema nekim je procjenama prošla godina završila s 30-ak milijuna eura više izvoza. EU je, kaže Motik, glavno tržište za hrvatski namještaj – od ukupnog izvoza namještaja na zemlje EU otpada 88,6 posto. Hrvatska drva industrija najviše izvozi na tržišta Njemačke, Francuske i Italije, na kojima završava 60 posto izvoza namještaja.

Ipak, neki misle da bi cilj domaćih industrija namještaja trebao biti veće forsiranje domaćeg terena, kao što to rade Talijani. To kao da se posljednjih godina događa, doduše, pod utjecajem recesije i većeg pada uvoza od pada potražnje domaćih proizvoda, pa Motik kaže da od ukupne domaće proizvodnje danas 48 posto ostane na hrvatskom tržištu.

Kad je pak o domaćem tržištu riječ, prema GfK-ovim istraživanjima domaći potrošači i dalje preferiraju strane robne marke namještaja. Ispitanici u istraživanju potvrđuju da su im najvažnije kvaliteta i funkcionalnost, a imaju i vrlo pozitivne asocijacije na riječ ‘drvo’, koja ih asocira na kvalitetu. Isto istraživanje pokazuje da je riječ ‘hrast’ također sinonim za hrvatski namještaj. Odgovor na to zašto domaći potrošači favoriziraju strane kompanije, posebno njihove kuhinje, možda je u sugestiji ispitanika, prema tom istraživanju, da domaći proizvođači poboljšaju dizajn i moderniziraju i atraktiviziraju namještaj. Smanjuju i da bi agilniji marketing pridonio tržišnoj percepciji domaćeg namještaja.

Međutim, od svih tranzicijalnih zemalja, navodi Kavran Eurostatova istraživanja, u Hrvatskoj je namještaj najskuplji. Prosječna cijena namještaja ovdje ‘prati’ prosjek visokih cijena gotovo svih proizvoda na tržištu, zbog čega je namještaj koji kupuju Hrvati samo 18-ak posto jeftiniji od prosjeka cijena namještaja u zemljama Europske unije.

Na temelju istraživanja i analize kupaca namještaja u posljednjih nekoliko godina može se zaključiti da je osnovni razlog manje potražnje kupaca za domaćim namještajem prije svega u tome što kupac namještaja često želi kupiti domaći, ali ne zna gdje i kako. Mnogo je, ponajprije malih, prodajnih mjesta koja ne nude asortiman proizvoda potrebne dubine i dužine i sve popratne usluge koje kvalitetna maloprodajna mjesta moraju imati, zato prosječan kupac namještaja odlaži u velike trgovačke centre gdje više ne pita za proizvođača, nego nastoji kupiti što povoljniji i bolje dizajniran proizvod – kaže Kavran.

Kako bilo, možda će na ruku domaćim proizvođačima ići nedavno otkriće inspekcije da od 40-ak uzoraka namještaja na hrvatskom tržištu čak 95 posto nije ispunilo propisane standarde EU, zbog čega bi se trebalo povući s tržišta. Uglavnom je bila riječ o uvoznim namještaju opasnog za potrošače iz raznih razloga. Osim spomenutog pada uvoza Kavran ističe da je prvi put u prvih šest mjeseci prošle godine s namještajem ostvaren suficit. Njemačka je glavni uvoznik našeg namještaja (151 milijun eura), slijede Slovenija (73,3 milijuna eura), Italija (71,7 milijuna eura) i Francuska (48,4 milijuna eura).

Uza sve probleme povezane s recesijom i tečajem ni sami proizvođači u Hrvatskoj nisu baš organizirani, zna se to već odavno. Ne budu li domaći potrošači razvijali marketing, i inspekcija će im teško pomoći. Osim toga suradnja s trgovačkim kućama trebala bi biti na višoj razini, kao što je navedeno, a i trgovačke kuće svojom organizacijom mogu utjecati na položaj domaćih proizvođača, naravno, uz uvjet da taj proizvod nešto vrijedi.

Pozitivno je što je prekraj prošle godine osnovana Udruga trgovaca namještajem. Tako će se pokušati ostvariti ciljevi kao što su organizacija distribucije namještaja i uređivanje odnosa između trgovaca i proizvođača namještaja – kaže Motik.