Popis tvrtki za pomoć

Ni analitičar Ante Babić ne bi otpisivao dugove tek tako. Kao loše primjere izvlači brodogradnju i tekstilce, kojima su se dugovi uvijek iznova opraštali, bez rezultata. Ako već treba pomoći onima koji su u gubicima zbog svjetske krize, onda bi to radio prema američkom modelu. – Složio bih listu poduzeća kojima bih pomogao, i to tako da ih država financira, a ne da preuzme vlasnički udjel. Poduzeća bi taj novac morala vratiti u nekom roku, recimo dvogodišnjem. Novac bih dao isključivo izvoznicima, onima koji prilože održiv plan poslovanja, koji nisu imali problema prije recesije, a posluju u sektorima koji su imali globalne probleme – zaključuje Babić.

Glavni hupovac Davor Majetić ipak ima više razumijevanja. Kaže kako nije pravo rješenje prepustiti tržištu da napravi prirodnu selekciju. No ključno je imati jasne kriterije. – Treba pomoći tvrtkama koje su konkurentne, koje imaju kvalitetne proizvode i svoj dio tržišta, dakle onima koje će sutra moći ponovno zapošljavati i stvarati dodanu vrijednost. U takvim slučajevima treba razmišljati o reprogramu, novom kreditu, ulasku u vlasništvo tvrtki – tvrdi Majetić.

Reprogram jedina opcija? – Za druge kriterije treba imati jasnu viziju i plan za budućnost jer se samo tada može pomagati tvrtkama koje imaju problema s tržišnom pozicijom, ali nijhovi su proizvodi strateški važni. Tada kriterij može biti i socijalan, pri čemu treba privremeno pomagati tvrtkama koje mogu zaposlit mnogo radne snage – tumači Majetić.

No upravo zbog kriterija Jasna Belošević Matić, direktorica Centra za makroekonomsko analize HGK, misli da je ideja o otpisu dugova diskutabilna. Kaže da je ključno ocijeniti je li riječ o privremenoj nelikvidnosti zbog kratkoročnih poremećaja u financijskim tokovima, gubicima zbog šokova na tržištu zbog globalnih događaja ili problemima zbog nekompetentnog menadžmenta koji je godinama gomilao neriješene probleme.

• Pitanje je kakva se poslovna i moralna poruka šalje ako se onima koji nisu bili sposobni konkurirati na tržištu jednostavno oprostite dugovi, a menadžment amnestira od odgovornosti. Kad se govor o otpisu dugova tvrtki koje ne posluju godinama, nemaju promet ni zaposlene, oni realno nisu važni osim za čišćenje statistike koja će naglo izgledati bolje. Stoga se reprogram čini jedinom opcijom jer je njegov rezultat ipak naplata vjerovnika, a sustav bi trebao uvijek štititi vjerovnika – jasna je Belošević Matić.