Što je tržišna vrijednost

Obveznicima poreza na dobit koji uporabu službenog automobila utvrđuju kao plaću u naravi pri utvrđivanju osnovice za plaćanje poreza priznaju se u stopostotnom iznosu svi rashodi povezani s tom uporabom. Pri tome nije važno koliko se vozilo upotrebljava u službene svrhe, a koliko u privatne.

Zakon o radu u čl. 84. obvezuje poslodavca da radniku isplati plaću u novcu. No poslodavcu nije zabranjeno da uz plaću ugovoreno kao obveza u novcu radnicima omogućava stjecanje dobara i korištenje usluga bez naknade ili po cijeni nižoj od tržišne. U tom je slučaju u poreznom smislu riječ o primitku u naravi koji podliježe plaćanju poreza i doprinosa iz plaće i na plaću, jednako kao plaća u novcu.

Mnogo je primjera isporuka u naravi koje poslodavci omogućuju radnicima, od toplog obroka, korištenja odmaralištima i kućama za odmor, dodjele dionica, davanja kredita po povoljnijoj kamatnoj stopi do uporabe prijevoznih sredstava poduzeća u privatne namjene, što je u praksi i najrašireniji oblik korištenja sredstvima poduzeća u privatne svrhe. Primici koje radnik ostvari u naravi za poslodavca su isporuka i oporezivi su PDV-om.

U Pravilniku o porezu na dohodak za neke je oblike isporuka u naravi određen način utvrđivanja tržišne vrijednosti dobara ili usluga koje je radnik dobio bez plaćanja ili uz osobni popust. Tako se tržišnom cijenom smatra cijena tih dobara koju poslodavac postiže na tržištu. U dodjeli dionica tržišnom cijenom smatra se nominalna vrijednost dionica. Samo ako se dionicama trguje po višoj cijeni, tržišnom cijenom smatra se ona po kojoj se trguje na burzi (dodjela dionica oporezuje se kao plaća samo ako se ne oporezuje kao dohodak od kapitala). U dodjeli kredita zapošlenima tržišnim se kamatama smatraju kamate od četiri posto na godinu iako se, objektivno, na tržištu već dugo ne može dobiti kredit pod tim uvjetima.

Tržišna se vrijednost uporabe plovila i zrakoplova u privatne svrhe utvrđuje kao umnožak broja sati uporabe u privatne svrhe i tržišne cijene sata najma plovila odnosno zrakoplova koja vrijedi u mjestu u kojem je plovilo odnosno zrakoplov registrirano. Za uporabu službenih automobila u privatne svrhe dopušteno je da se tržišna vrijednost odredi u obliku mjesečne najamnine za privatnu uporabu, bilo u fiksnom iznosu bilo prema stvarnom opsegu uporabe. Ako se tržišna cijena određuje u fiksnom mjesečnom iznosu, ona iznosi jedan posto od nabavne vrijednosti osobnog automobila, odnosno 20 posto od mjesečne rate najma za automobile kojima se poslodavac koristi na temelju ugovora o operativnom najmu. Prema stvarnom opsegu uporabe tržišna vrijednost određuje se u iznosu od dvije kune po svakom kilometru vožnje za privatne namjene.

Poslodavci izbjegavaju određivati tržišnu cijenu uporabe osobnog automobila u privatne svrhe prema stvarnom opsegu uporabe jer to obvezuje na vođenje detaljnih dnevnih evidencija o uporabi automobila. Određivanje tržišne cijene u fiksnom mjesečnom iznosu mnogo je jednostavnije. Tržišna vrijednost primitaka s uključenim PDV-om smatra se neto plaćom koju radi pravilnog obračuna javnih davanja treba preračunati u bruto iznos plaće. Poslodavac radniku izdaje račun (obračun) za isporučeno dobro ili uslugu, a umjesto naplate potraživanja od radnika obračunava plaću na toj osnovi i uplaćuje propisana javna davanja. Svotu neto plaće ne isplaćuje radniku u novcu jer mu je već u tom iznosu isporučio dobra ili usluge, pa u knjigovodstvu evidentira prijeboj potraživanja za obavljenu isporuku i obvezu za neto plaću. Dakako, primitak u naravi radniku se uključuje u mirovinsku osnovicu, jednako kao plaća u novcu.

Odluka o davanju na uporabu službenog automobila u privatne svrhe porezno je privlačnija trgovačkim društvima i drugim poslodavcima obveznicima poreza na dobit. Naime, obveznicima poreza na dobit koji na osnovi uporabe prijevoznih sredstava utvrđuju plaću u naravi svi rashodi povezani s uporabom tih sredstava pri utvrđivanju osnovice za plaćanje poreza na dobit priznaju se u stopostotnom iznosu. Priznavanje rashoda uključuje amortizaciju, registraciju, održavanje, servisiranje, troškove goriva i sve druge izdatke povezane s prijevozom, neovisno o tome što su ti izdatci djelomično nastali i zbog uporabe vozila u privatne svrhe. Štoviše, za priznavanje rashoda nije važno u kojem se opsegu vozilo rabilo u službene namjene, a u kojem u privatne. Inače, za vozila za koja se ne utvrđuje plaća u naravi svi rashodi povezani s njihovom uporabom porezno su dopustivi samo u visini od 70 posto učinjenih izdataka (osim osiguranja, kamata i godišnjeg poreza). Poduzetnik još mora voditi zahtjevne evidencije o uporabi vozila kojima dokazuje da su sve prijeđene relacije bile poduzetnički opravdane.