U postupku 98 sporova vrijednih 110 milijuna eura

Među aktualnim arbitražnim sporovima po vrijednosti i broju najzastupljeniji su oni u građevinarstvu: ugovori između investitora i izvođača radova, zatim oni o projektiranju i građenju, ugovori o izvođenju radova i sl.

Međunarodni ugovori nerijetko sadrže tzv. patološke klauzule (neispravne i proturječne) zbog kojih nije moguće rješavanje sporova. Zbog toga sudište ima i svoju tzv. preporučenu arbitražnu klauzulu koja glasi: ‘Svi sporovi koji proizlaze iz ovog ugovora i u vezi s njim, uključujući i sporove koji se odnose na pitanja njegova valjanog nastanka, povrede ili prestanka, kao i na pravne učinke koji iz toga proistječu, napokon će se riješiti arbitražom u skladu s postojećim Pravilnikom o arbitraži pri Stalnom izbranom sudištu Hrvatske gospodarske komore (Zagrebačkim pravilima).’

Pred sudištem stranke u arbitražnim postupcima mogu biti i domaće i strane fizičke i pravne osobe.

Sudište ima svoje javno objavljene liste arbitara u postupcima s međunarodnim obilježjem i bez njega. Na svakoj od njih je više od 100 stručnjaka u različitim pravnim područjima, s time da je na listi arbitara u postupcima s međunarodnim obilježjem 51 stranih državljana. Stranke u arbitražnom postupku pred sudištem mogu predlagati i arbitre izvan liste arbitara sudišta. Prema pokazateljima sudišta, ‘oko 26 posto sporova su oni u kojima kao jedna od stranaka sudjeluje strana pravna ili fizička osoba, a u ostalim su aktualnim sporovima pred sudištem stranke domaće fizičke ili pravne osobe. U trenutačno aktivnim sporovima veći je udio onih u kojima su obje stranke pravne osobe (oko 70 posto aktualnih sporova su oni između pravnih osoba – uglavnom trgovačkih društava), a u ostalim je postupcima jedna od stranaka (ili obje) fizička osoba.

Aktualni sporovi koji se vode pred sudištem proizlaze iz različitih pravnih odnosa (ugovora stranaka), no po vrijednosti i broju trenutačno su najzastupljeniji sporovi koji proizlaze iz ugovornih odnosa u građevinskom sektoru (primjerice, ugovori između investitora i izvođača radova, zatim oni o projektiranju i građenju, ugovori o izvođenju radova i sl).

No zastupljeni su i sporovi koji proizlaze iz drugih ugovornih odnosa stranaka, primjerice, kupoprodajnih ugovora, onih o isporukama (različite) robe i usluga, ugovora o kupoprodaji (zakupu, najmu) nekretnina, zatim onih o hotelskim uslugama i ugovora o alokmanu, ugovora o kreditu, onih koji uređuju međusobne odnose udjelničara u trgovačkim društvima, ortačkih ugovora, a vodi se i nekoliko sporova na temelju ugovora o radu (većinom zbog imovinskih zahtjeva radnika prema poslodavcima). Vrijednost sporova u trenutačno 98 aktivnih predmeta iznosi oko 110 milijuna eura.

Od osamostaljenja Republike Hrvatske (otkada se pred sudištem vode postupci i s međunarodnim obilježjem) do 31. prosinca 2010. godine pred sudištem se vodilo 719 sporova, a njihova ukupna vrijednost iznosila je oko 600 milijuna eura.

Andrej Čavlina, tajnica Stalnog izbranog sudišta pri HGK, o prednostima ugovaranja arbitraže u odnosu na vođenje postupaka pred državnim sudovima kaže: ‘Postupci pred arbitražnim sudom u usporedbi s postupcima s više instancija državnih sudova mnogo se brže rješavaju. To više i zbog činjenice da je arbitražna odluka (pravoriječ) donesena u arbitražnom postupku koja je i pravomoćna i između stranka ima istu snagu kao i pravomoćna sudsko presuda.

Stranke u arbitražnom postupku, nadalje, mogu same imenovati arbitre, specijaliste za pojedinu pravnu područja (pa i osobe koje nisu pravnici, već stručnjaci u nekom drugom području). Stranke se u arbitraži mogu slobodno sporazumjeti o mjerodavnim pravilima postupka, jeziku postupka, mjestu arbitraže i sl. Arbitražna ročišta zatvorena su za javnost, a postupci i pripadajuća dokumentacija smatraju se povjerljivima’, istaknula je Čavlina.

Arbitražni postupci nisu bez nedostataka. Događa se i da na kraju o sporu pravoriječ umjesto arbitara moraju donijeti suci državnih (ili i međunarodnih) sudova. Najčešći su problem nedoređene i proturječne ugovorne odredbe o rješavanju spora arbitražom. Dobro razrađena arbitražna klauzula može sudionicima uštedjeti mnogo vremena i novca, ali i obrnuto, loše sastavljena klauzula može donijeti znatne gubitke. Premda o tome pravnici ne vole govoriti, uzroci loše sastavljenih klauzula su neznanje, površnost i olako shvaćanje arbitražnih klauzula (utajnačenja forme radi, jer lakomisleni smatraju da ionako do spora neće doći). Ugovori se sklapaju kad još ne postoje razlozi za spor. Stoga je ugovaranje načina rješavanja sporova putem arbitražnih klauzula jednako važno kao i bilo koja druga ugovorna klauzula, a možda na trenutke čak i važnija, jer kad sve ostale zakažu, ta će klauzula postati presudna.

Postupkom na državnom sudu, postupkom pred javno ovlaštenim upravnim tijelom, arbitražnim postupkom (u Hrvatskoj sudište pri HGK), mirenjem (sudskim ili izvansudskim), posredovanjem (obično u sklopu poslodavačkih udruga).

Prednosti arbitraže u odnosu na državne sudove uključuju manje stupnjeva odlučivanja i kraće trajanje postupka, izbor arbitara (u razumnom roku umjesto sudaca ‘općaša’ odlučuju stručnjaci), autonomiju stranaka (slobodno sporazumijevanje stranaka u arbitraži) i povjerljivost postupaka (postupak i dokumentacija smatraju se povjerljivima).