Jen zabilježio rast zbog uvjerenja investitora da će repatrijacija valutu srednjoročno ojačati

Potres u Japanu nije bio samo jedan od najjačih dosad nego i jedan od najskupljih. Prema trenutačnim procjenama Japan će stajati oko 35 milijardi dolara, ali bez tsunamija, kvara nuklearki, prekida proizvodnje i oštećenja infrastrukture. Posljedice već osjeća i svjetska ekonomija.

Samo je nekoliko dana bilo potrebno da se marljivi mediji prebacu s bavljenja ljudskim žrtvama na pedantne izračune ekonomsko-štete razornog potresa koji je pogodio Japan u petak 11. ožujka. Cijeli su gradovi izbrisani, žrtve se broje u desecima tisuća, no naslovnice sve više pune ekonomskih žrtava. Tako nije dugo trebalo proći da svijet dozna kako potres magnitude od 8,9 prema Richteru nije bio samo jedan od najjačih dosad, nego, sve je sigurnije, i jedan od najskupljih. Prema trenutačnim procjenama, izrazito kliznoj kategoriji, zemlju će potres od petka stajati oko 35 milijardi dolara, ali bez tsunamija, kvara nuklearnog reaktora, prekida proizvodnje i oštećenja infrastrukture. To sve, dakako, ako stvari ostanu kakve jesu, odnosno ako ne bude novih potresa ili ozbiljnih problema s nuklearnim elektranama. Tada bi vjerojatno šteta bila mnogo veća, ako umjesto Richtera rabimo nešto priznatiju i prepoznatljiviju ljestvicu, onu dolarsku.

Ekonomski udar osjeća se svuda i u smislu opsega znatno je jači od samog potresa. Zatresle su se, očekivano, osiguravateljske kuće koje će morati posegnuti u svoju blagajnu, burzovni indeksi i na kraju sama proizvodnja koja je u nerijetkim slučajevima obustavljena do daljnjega. Kad u Japanu prestanu proizvoditi, jasno je kakva će se katastrofa zbiti.

Prvog ponedjeljka nakon potresa europski osiguravateljski indeks pao je jedan i pol posto, što je bio osjetno veći pad od ukupnog tržišta koje se saželo za 0,8 posto, a nakon već zabilježenog pada od 1,7 posto odmah u petak. Najteže su potreseni bili Munich Re, Swiss Re i Hannover Re s padovima od 3,2 do 4,5 posto, ili, izraženo u eurima, s kombiniranim padom od 3,1 milijarde u tržišnoj vrijednosti. Cijelu industriju deseci tisuća izgubljenih života i infrastruktura pretvorena u krš mogli bi stajati između 14 i 35 milijardi dolara, iako je nemoguće odrediti istinski upotrebljivu svotu, pogotovo ako se zna da je uragan Katrina 2005. stajao osiguravatelje rekordnih 71 milijardu dolara.

Dobra vijest je u katkad morbidnoj industriji jest to da moguća nuklearnja katastrofa troškove neće osjetno povećati jer to ne čini njihove obveze. Naime, zakon iz 1961. oslobađa odgovornosti operatore nuklearnih elektrana od mogućih posljedica. U krajnjoj liniji tegobe osiguravatelja osjetit će korisnici polica kojima bi zbog loše godine mogle skočiti premije. Uz to, tu je još i nedavni potres na Novom Zelandu i poplave u Australiji, a godina je tek u prvom kvartalu. Prema Reutersovu istraživanju, cijena neke katastrofe od 40 milijardi dolara bila bi granica nakon koje bi cijene osiguranja trebale rasti. S obzirom na to da je uloga japanske vlade u pokrivanju troškova redovito iznimno velika, konačna cijena za osiguravatelje vjerojatno će biti mnogo manja od ukupnih troškova. Primjerice, nakon potresa u Kobeu 1995. od 100 milijardi dolara troška, industrija je platila tek tri. U svakom slučaju, iako procjene variraju od izvora do izvora, isplate će se brojiti u desecima milijardi dolara.

Ukupni trošak prema procjenama Credit Suissea iznosit će između 171 i 183 milijarde dolara, pa će i osiguravatelji istresti, u skladu s tim, više. Gospodarstvo u cjelini zbog potresa bi ponovno moglo biti gurnuto u recesiju iz koje se jedva iskobeljalo, ali je cijena naftne pala ispod sto dolara. Ipak, procjene govore o rastu potražnje zbog poremećaja u proizvodnji nuklearki, što znači i rast cijena nafte. Uvijek nervozne burze reagirale su znatnim padovima. Odmah nakon udara japanski Nikkei pao je za 6,2 posto i nastavio sličnom putanjom početkom sljedećeg radnog tjedna dosegnuvši pad od 14 posto u jednom trenutku u utorak, što preneseno u vrijednost kompanija znači 720 milijardi dolara. Ništa bolja situacija nije bila ni na ostalim burzama. FTSE svjetski indeks u utorak ujutro pao je 1,8 posto, S&P 500 budućnosnice dva posto, FTSE Eurofirst 300 2,4 i FTSE 100 1,9 posto.

Veliki proizvođači automobila, poput Toyota, Mitsubishi, Honda, Nissan i Fuji Heavy Industries (proizvođač vozila Subaru), obustavili su proizvodnju u svim ili većini svojih tvornica, a Nissan je imao i tu nesreću da je tsunami oštetio pošiljku od 2.300 vozila spremnih za američko tržište. Mazda i Suzuki izbjegli su takvu sudbinu zato što su im tvornice u drugim dijelovima Japana, ali će kao i konkurenti morati procijeniti stanje dobavnog lanca, što bi moglo izazvati probleme u proizvodnji.

Nepredvidljivost opskrbe električnom energijom, kao posljedica eksplozija u nuklearnjoj elektrani, prouzročila je silazne trendove i za visokotehnički sektor. Bez struje su ostajale tvornice Toshiba i Sonya te japanskih proizvođača DRAM memorija, a prolongirano stanje neizvjesnosti imat će efekt na cijene niza proizvoda iz tog sektora.

Središnja banka brzo je reagirala injekcijom od 157 milijardi dolara u financijski sustav, prevenirajući tako negativne posljedice na poslovanje financijskih institucija. U slow motionu već 20 godina, japansko gospodarstvo bit će dodatno pogodeno ovakvim razvojem događaja. Rast je minimalan, a gospodarstvo opterećeno javnim dugom od 200 posto BDP-a, najvećim među industrijaliziranim zemljama. Pesimisti poput Koetsu Aizawe, profesora ekonomije na Sveučilištu Saitama, već su potres nazvali konačnim čavom u pad Japana na treće mjesto najvećih gospodarstava svijeta.

Kao i uvijek, ima i dobitnika. Dobro su u cijelom tom neredu prošle dionice kompanija u sektoru alternativne energije, europski sektor rastao je 1,4 posto u utorak, ukupno deset posto u prva dva radna dana tjedna, a pobjednicima su se pridružile i američke obveznice, doživljene kao sigurno utočište za investitore. Prinosi na desetogodišnju obveznicu pali su za deset baznih poena, na 3,27 posto i blizu najniže razine od prosinca prošle godine. Valute poput dolara i švicarskog franka zabilježile su rast, ali i japanski jen zbog uvjerenja investitora kako bi repatriacija jena mogla pojačati japansku valutu srednjoročno.