Piti vodu iz vodovoda ili ambalažiranu?

Hrvati imaju sreću: dok veći dio čovječanstva muku muči s nedostatkom vode ili teškom zatrovanosti njezinih izvora, mi možemo prema svojim navikama odlučiti hoćemo li piti onu iz vodovoda, boce ili automata – sve su zdravstveno ispravne.

Dovoljno je da u malo većem društvu potegnete pitanje treba li piti vodu iz boce ili onu iz vodovoda i odmah ćete potaknuti žustru rapravu. Naime, streljivost uspjeh industrije ambalažirane vode posljednjih je desetljeća unio pomutnju i u svijetu i kod nas. Nakon mnogo razloga ‘za’ i ‘protiv’ o kojima možemo čitati u tisku, slušati ili gledati na televiziji zburnjeni su svi kojima ta dvojba nije dio posla ili znanstvenog proučavanja.

Srećom, u Hrvatskoj se, tvrde znalci, taj problem ipak pretežno svodi na razlike u stajalištima i navikama. Za veći dio čovječanstva koje muku muči s nedostatkom vode ili teškom zatrovanosti njezinih izvora naša je dvojba tragikomična, bio bi sretan s vodom iz bilo koje naše vodovodne cijevi, boce ili automata. Najvažnije je, ipak, da Hrvati piju zdravstveno ispravnu vodu. Pitanje o razlikama između ambalažirane vode i one iz cjevovoda uputili smo dr. sc. Željku Dadiću, voditelju Odjela za zdravstvenu ispravnost vode i vodoopskrbu i Odjela za kemiju voda i mineralne vode Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

• Temeljna razlika između vode iz vodovoda i one za piće iz boca jest u tome što se prva mora dezinficirati, a voda iz boca ne smije. To znači da sirova voda koja se rabi za vodoopskrbu može biti kemijski i/ili mikrobiološki onečišćena, zbog čega se prije puštanja u javnu vodoopskrbu ti spojevi tehnologijom moraju ukloniti. Voda koja se puni u ambalažu ne smije biti mikrobiološki onečišćena, mora biti djevičanski čista već u podzemlju. Ipak, obje vrste vode zdravstveno su ispravne. Voda iz boce kvalitetnija je zato što nije podvrgnuta nikakvom kemijskom tretmanu – kaže Dadić, ali naglašava: – Treba razlikovati zdravstvenu ispravnost i kvalitetu vode. Naime, kad govorimo o zdravstvenoj ispravnosti, podrazumijevamo da je objektivan pokazatelj utemeljen na jasno propisanim mjerilima.

Kvalitetu vode određuje subjektivan dojam okusa, pa će tako Zagrepčani reći kako im je uglavnom najbolja njihova tvrda voda, a Dalmatinci, većinom naviknuti na mekšu vodu (nekoć i kišnicu), da je bolja njihova. No osim o subjektivnom dojmu i navikama okus vode ovisi o mjerljivu kriteriju, mineralima otopljenima u njoj.

• Odluka o pijenju vode mora biti individualna, svakom građaninu treba omogućiti mogućnost izbora. Svaka voda koja nam stoji na raspolaganju mora biti zdravstveno ispravna. Odgovara li njezina kvaliteta pojedincu, individualna je stvar. Zbog toga je pijenje vode iz boce pitanje standarda ili statusa, a ne nužnosti ili potrebe. Ne zaboravimo da danas na tržištu imamo mineralnu, izvorsku i stolnu vodu i svaka se od njih više ili manje senzorski razlikuje – tvrdi Dadić.

Ispitivanja vode za piće iz razvodne mreže javne vodoopskrbe, dodaje, pokazuju da je ona koju pijemo u Hrvatskoj zdravstveno ispravna i prikladna za sve kategorije stanovništva.

Međutim, treba pripaziti na one koji u reklamiranju svojih uređaja za pročišćavanje vode od bioloških, kemijskih, organskih i neorganjskih onečišćenja tvrde da se filtriranjem dobiva savršeno čista voda (naime, i zdrava voda sadrži takozvane dobre bakterije). Riječ je o uređajima za reverznu osmoku koje nude i mnogi naši proizvođači. U krajevima s problemom onečišćenosti vode ti su uređaji nedvojbeno korisni, ali treba upozoriti na to da bi svi koji piju tako pročišćenu vodu trebali nadoknađivati minerale koje ne dobivaju iz nje. Za to se pak ne moramo brinuti svi koji pijemo vodu iz vodovoda, boca ili galona – važno je samo da je pijemo dovoljno.