ŠPEDITERI Prijelazni rok za Transadrijine preostale klijente

Uloga zaposlenih u poslovnicama banaka promijenit će se u budućnosti. Tehnologija će im omogućiti da budu aktivniji u prodaji klijentima umjesto da budu opterećeni papirima, brojenjem, administracijom. Puta jeftinije od onih na šalteru poslovnica banaka utječe, ili bi mogla utjecati, i na sve veće buduće zanimanje klijenata za internetsko bankarstvo.

O tome što bi se u nas (i u svijetu) na relaciji bankarska poslovnica–internet moglo događati odnosno kako će izgledati poslovnice budućnosti ima više teorija. Prema jednom tumačenju u bankarskoj poslovnici budućnosti korisnika će, na osnovi njegove bankovne kartice s ugrađenim RFID čipom, bankovni sustav prepoznati čim uđe u poslovnicu. Nakon što je sustav prepoznao korisnika službeniku će se na monitoru prikazati specifična ponuda upravo za tog klijenta koja se temelji na prethodnim iskustvima. Takav način prepoznavanja korisnika bankama će pružiti mogućnost za kvalitetnije kreiranje ponude i brži odgovor na specifične potrebe i želje svojih korisnika, a klijentima bržu i efikasniju uslugu prilagođenu upravo njihovim potrebama.

Od banaka se u budućnosti očekuje i povećanje produktivnosti kroz interno ujednačene servise jedinstvene u cijeloj banci. Također, prioritetnim klijentima moraju se omogućiti usluge koje im ne pruža konkurencija. S tehnološke strane mora povećati učinkovitost konsolidacijom i virtualnim servisima koje će poduprijeti odgovarajuća IT infrastruktura.

Gašenjem ili smanjenjem broja poslovnica i zaposlenih u njima stručnjaci procjenjuju da će se promijeniti i uloga zaposlenih u poslovnici banaka u smislu da će im tehnologija omogućiti da budu aktivniji u prodaji klijentima umjesto da budu opterećeni nekakvim papirima, brojanjem, administracijom. Sve rutinske stvari trebali bi obavljati uredaji. Uredaji, istina je, nisu nepogrešivi, ali manje griješe od čovjeka. Ideja s povjerenjem u tehnologiju banaka trebala bi, kažu na kraju stručnjaci, osloboditi čovjeka da radi ono što stroj ne može, a to je prije svega prodaja i savjetovanje klijenta. No, prije negoli odemo u daleko budućnost recimo da posebice veće hrvatske banke i u ovoj godini imaju iste ambicije kao i prethodnih godina u pogledu širenja poslovne mreže i razvoju IT-tehnoških rješenja.

Koliko je do budućih ulaganja Zagrebačke banke u poslovnu mrežu diljem Hrvatske, u planu je u ovoj godini otvaranje ili rekonstrukcija čak 16 poslovnica. Nastavit će se i ugradnja dodatnih samouslužnih 24-satnih zona, čime će ukupni broj samouslužnih zona do kraja godine narastati na njih 60-ak. – U skladu s našom orijentacijom na jačanje sektora građanstva i u 2011. nastavljamo sa širenjem svoje poslovne mreže te otvaranjem novih poslovnica diljem Hrvatske – kažu u Hypo banci. Iste ili slične najave stižu i iz SG-Splitske koja će i ove godine nastaviti s planom otvaranja kvartovskih poslovnica u Zagrebu te u drugim većim gradovima. PBZ već sada ima najrazgranatiju mrežu pa upravo zbog te dobre pokrivenosti ove godine ne planira znatnije širenje.

Sve naše banke najavljaju i još intenzivniji razvoj internetske tehnologije. Sve će to u budućnosti voditi razmjernom rastu korisnika internetskog i mobilnog bankarstva, smanjivati potrebu za tolikim brojem poslovnica, odnosno za šalterskim poslovanjem.

Da stvari izmiču kontroli, potvrđuje i odlazak velikog partnera, kutinske Petrokemije, a još je zanimljivije da su Transadria i Petrokemija suvlasnici Luke Šibenik (po 50 posto). Upravo ovih dana, kaže nam predsjednik Udruge malih dioničara u Transadriji Zoran Korda, Miran Ključariček (inače i predsjednik Nadzornog odbora Luke) pritišće Upravu šibenske Luke da im se da pozajmica od 5,5 milijuna kuna. No čini se da sada Šibenčani ne pristaju (uz potporu Petrokemije), ali je taj Ključaričekov potez jasna naznaka da traže novac na sve strane jer prijedlog bankama o reprogramiranju duga, za koji su u Transadriji tvrdili da je dobro napravljen, još ne prolazi kako bi željeli.

Doduše, Uprava riječke BKS banke potvrdila nam je da je dala načelnou potporu reprogramu te da očekuju reakciju ostalih kreditora, ali nje za sada nema u Hypo Alpe-Adria-Banku koji o tome značkovo šuti. Ako se uzme u obzir da je Hypo Alpe-Adria-Bank, kako smo mogli čuti od sugovornika, bio veoma oštar u vezi s uvjetima reprogramiranja, onda je prijedlog dosta upitan, to prije, kako kaže Korda, što Uprava informaciju o (ne)odobravanju reprograma krije kao zmija noge. Ni Lider od Transadrije nije dobio odgovor, pa je razumljivo Kordino razmišljanje da šanse za preživljavanje nisu velike: – Bankama nije u interesu da tvrtka ide u stečaj, a činjenica da se o prijedlogu reprograma šuti jasno sugerira što bi moglo slijediti. Banke će uzeti u obzir štetnost dosadašnjeg rada, gubitak postojećih poslova i nedobivanje novih, različite sumnjive aranžmane, a tu je i smrt donedavnog predsjednika Uprave Marijana Ključaričeka koji je svojim političkim i drugim vezama držao situaciju pod kontrolom. Njegov sin Miran i ostali članovi uprave nisu tog kalibra, a sigurno će banke i tu činjenicu uzeti u obzir – objašnjava Korda.

Osim toga banke će sigurno uzeti u obzir i blokiran račun. S Kordom se slaže i jedan od osnivača Udruge malih dioničara Emanuel Vlačić, koji je potvrdio da je poslovanje netransparentno, rekavši da još od 2007. mali dioničari skreću pozornost na loš menadžment. Još tada je, kaže, kao financijski analitičar izračunao da tvrtka ima netokapital od 50 milijuna eura, što je tada bilo 13 tisuća kuna po dioniči. – Nevjerojatno je da su se uspjeli dovesti u predstečajno stanje – kaže.

Međutim, on i Korda najviše prozivaju HFP koji je najveći pojedinačni dioničar Transadrije (28 posto) i koji je bio na njihovoj strani protiv Uprave, ali je pod utjecajem bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca promijenio stanju. No ne štede ni SDP-ova saborskog zastupnika Slavka Linića koji je podupirao takvu upravu.

Još jedna jaka indicija da se kriju informacije jest i prošlogodišnje sazivanje, a onda odgoda Skupštine koja više nije ni sazvana. Ni malim dioničarima prije gotovo nikad nisu dali pravo govora ograničavajući ih na nekoliko minuta, od kojih par prođe u dobacivanjima i ometanjima.

• Iako smo pokušavali postaviti svoga predstavnika u Upravu, sada na to ne bismo pristali jer je veoma izgledan stečaj tvrtke i pitanje je koliko se tu može nešto učiniti – kaže Vlačić.

Sljedeća indicija da nešto nije u redu jesu upisane hipoteke, što nam je potvrdio i predsjednik Sindikata pomoraca Hrvatske Vladimir Svalina, koji je podnio zahtjev za stečaj tvrtke jer kompanija sada već nije isplatila šest plaća. Sindikat traži da ih se tretira kao velike vjerovnike, poput Hypo i KBS banke te Porezne uprave, jer i radnici, poput njih, imaju milijunska potraživanja. Banke su se osigurale upisom nekretnina pod hipoteku, što sindikalisti nisu uspjeli.

• Usmeno nam je objašnjeno da Transadria nema više slobodnih nekretnina, iako ne vjerujem da baš nema nijedne – kaže Svalina. Posljednji podaci za 2009. kažu da je vrijednost Transadrijine dugo-trajne imovine veća od 200 milijuna kuna, a dugo-ročne obveze rasle su s osam milijuna kuna u 2007. na 64 milijuna kuna u 2009., zbog čega mnogi smatraju da je podizanje kredita baš u vrijeme recesije bilo pogrešna poslovna politika. U svakom slučaju, kažu sugovornici, riječ je o vrlo vrijednim nekretninama koje bi uskoro mogle otići na licitaciju ne prihvate li banke predloženi reprogram.

I sindikalisti protiv Uprave

Situaciju će dodatno otežati i obveza plaćanja otpremnina bivšim radnicima u roku od godinu dana, tvrdi Svalina, jer je u posljednjih nekoliko godina u Transadriji od gotovo 600 radnika danas ostalo samo 150 poprilično nezadovoljnih. Dio njih dobio je otkaz, neki su dali otkaz, no Uprava je smatrala da se njima ne treba dati otpremnina, iako Svalina tvrdi da je to pitanje već riješeno u korist radnika. O kolikom je ukupnom dugu radnicima riječ, nitko sa sigurnošću ne zna jer se tu ne radi samo o brutoplaćama i otpremninama nego i o naknadama za prijevoz.

I na kraju signal da se zbiva nešto krupno jest i ‘izdaja’ Sindikata koji je, kako kaže Vlačić, donedavno podupirao Upravu, pa podnio zahtjev za stečaj. Osim toga, neaktivnost Uprave ogleda se i u tome što nije puno učinjeno da se od carinskog posredovanja (od kojeg će biti manje koristi kada se uđe u EU) preorijentiraju u područje logistike i distribucije. Sve to jasno sugerira da će Transadrijini konkurenti nakon svega zadovoljno tržiti ruke jer se ipak radi o klijentima nekoć jedne od najmoćnijih špediterskih tvrtki u regiji.