Biznisu bi bilo najbolje zamrznuti se dok ne prođu izbori

Kad počne izborna kampanja, nema više konstruktivnih ekonomskih rasprava. Birači, ovisnici o životu na dug, kaznit će stranke koje se usude iskreno objaviti koje će bolne poteze morati vući ako pobijede.

Vraćajući se sa sastanka, iz daljine, pred zgradom Zagrebpčanke u kojoj je Liderova redakcija, prepoznajem umirovljenog kolegu iz jedne od nekadašnjih redakcija u kojima sam radio. Uz njega još jedan čovjek u ranim 80-ima, u ruci mu uredno smotana zastava. Uskoro nailazi i treći lik. Dovoljne su bile dvije rečenice da sve postane jasno. Dečki imaju registriranu političku stranku i uredno, svake četiri godine, živnu. Vjerojatno prikupe manje glasova nego što im obitelji imaju članova, ali nema veze. Njih izbori jako vesele. Poduzetnike i menadžere, međutim, izborna godina nije malo ne veseli. Mogu očekivati jedino beskrajne dolaskе predstavnika stranaka i strancica koji traže – sponzorstva. Mogu biti sigurni da će 2011., kad je riječ o stvaranju pretpostavki za normalno poslovanje u Hrvatskoj, zbog izbornog odgovlačenja biti još jedna izgubljena godina.

Uskoro će mediji potpuno istisnuti prave ekonomske teme. Evo, HDZ je masovnim dijeljenjem članskih iskaznica novim članovima počeo izbornu kampanju. Poduzetni se Darinko Kosor dizanjem prašine zbog angažmana političkih selebritija (Budiša, možda Rohatinski…) odlučio na dug finiš. SDP i HNS još nisu nečim originalnim otvorili svoje izborne sezone, ali uskoro će i oni morati u mjesecu izbornog cirkusa.

Budući da se izgledni datum parlamentarnih izbora sve više pomiče prema kraju godine, sve je jasnije da će 2011. biti možda godina političkog raspleta. U ekonomskom smislu bit će to – upropašteno vrijeme. Prije izbora nema izgleda za uspostavu novog ekonomskog modela, nema pravog ozdravljenja bankrota blize nacionalne ekonomije.

Nažalost, znajući prosječnu svijest glasača u ovoj zemlji, mudri političari ne smiju upasti u zamku pa biračima iskreno reći što će raditi na ozdravljenju nacionalne ekonomije dođu li na vlast. Koliko god glasač shvaćao da ovako više ne može, nije sposoban pristati na žrtve. A i ne vjeruje da će u žrtvovanju biti pravde i jednako-mjernog podnošenja tereta.

Zato i ozbiljne stranke moraju imati dva ekonomska programa: jedan za izborne potrebe, a drugi odnesu li po-bjedu na izborima. Moglo bi se glasačima reći što se namjerava postići, a prešutjeti kojim sredstvima. Ali protivnici će, sigurno je, glasačima odmah predočiti sve stra-hote postizanja takvih ciljeva.

Ako je 2011. već izgubljena za ozbiljne ekonomske rasprave, treba vidjeti kakvi su kriteriji za 2012. Jednostavno, ozdravljenje nije moguće bez države poduzetnice. Stanje je toliko dramatično da čak ni uređeno tržište ne može odgovoriti toj hitnosti. Pod državom poduzetnicom ne treba podrazumijevati investitora koji za bojenje tunela plaća trostruko veći iznos od uobičajenoga.

Poduzetnici spajaju ideje, kapital i ljudski rad. To mora raditi i država poduzetnica. U ekonomskom timu nove vlade moraju biti ljudi s poduzetničkim darom koji će znati spojiti ponajprije domaće poduzetnike na zajedničkom putu.

Sad će mnogi reći kako se već bezbroj puta pokazalo da se država u ovim krajevima dokazala kao loša poduzetnica. Točno, ali treba stalno iznova tražiti tim koji će odgovoriti na globalizacijske zahtjeve. Države koje nemaju poduzetnički sposobno vodstvo – propadaju. Do prije nekoliko godina Hrvatska je imala stopu rasta od četiri posto, Njemačka manje od dva posto na godinu. Sada Njemačka raste tri posto, a Hrvatska je u najboljem slučaju na nuli.

Budući da su kolumnisti ipak osuđeni na to da budu vječni optimisti koji se nadaju da će u svom radnom vijeku imati priliku pisati o vlasti koja sposobno i konstruktivno usmjerava nacionalnu ekonomiju, imaju pravo i maštati o poželjnom sastavu nove vlade.

Jasno je da ni nakon novih izbora hrvatski premijer neće biti ekonomist. Jadranka Kosor i Zoran Milanović pravni su. Dakle, sve ovisi u užoj ministarskoj ekipi: potpredsjedniku za ekonomiju, ministru financija i ministru gospodarstva. Prvo, oni moraju pripadati istoj ekonomskoj školi. Drugo, potpredsjednik mora uistinu biti ‘gazda’ ministru financija i ministru gospodarstva. A ne kao što danas Petar Čobanković glumi kreatora ekonomskih politike.

Vrijeme je da jak i iskusni poduzetnik postane ministar gospodarstva i da domaće poduzetnike konstruktivno spoji u sinergijsku cjelinu.

Kad bi se moglo, poduzetnicima bi bilo najbolje da sebe i svoje tvrtke zamrznu do poslije izbora. Ostatak 2011. najbolje je preskočiti.