Prvih deset godina Dani hrvatskog filma borili su se sa slabašnom hrvatskom produkcijom i lošim ugledom koji ih je pratio. S vremenom su došli novi autori, nove teme, gluma je napokon bila filmska i hrvatski film postao je gledljiv. A festival je preživio.
Jubilarni, 20. dani hrvatskog filma predstavljaju ću od 4. do 9. travnja izbor iz prošlogodišnje produkcije kratkometražnih, srednjometražnih i dugometražnih igranih filmova, zatim dokumentarnih, animiranih, eksperimentalnih i namjenskih filmova te glazbenih spotova. Zbog mnogo naslova cijela manifestacija održava se na čak četiri lokacije u zagrebačkom Studentskom centru.
Dani hrvatskog filma u dvadeset godina postojanja izdržali slabašnu produkciju filmske industrije i loš ugled koji je donijelo prvi desetak godina te produkcije. S vremenom su došli novi autori, nove teme, gluma je napokon umjesto kazališne postala filmska i hrvatski film postao je gledljiv. Danas često i više od toga.
Danilo Šerbedžija, izbornik za kategoriju igranog filma, ističe kako su filmovi iz ovogodišnjeg programa formom i sadržajem prilično različiti, no prevladavaju oni o problemima u međuljudskim odnosima. Međutim, tematski je i stilski raspon filmova iz dokumentarnog programa povelik i obuhvaća krajnosti, od povijesnog do suvremenog, od osobnog do širih društvenih zajednica, ne zazirući pritom ni od opreka između ruralnog i kulturno-umjetničkog ili pak nacionalnog i manjinskog. Posjetitelji će imati priliku pogledati nedavno premijerno prikazan biografski dokumentarac o Željku Mavroviću ‘Irokez’ i drugi dokumentarni film Roberta Tomića Zubera ‘Mila traži Senidu’ o sudbinii 16-godišnje Beograđanke Mile Janković koja, kad shvati da je zapravo Senida Bećirović, djevojčica nestala 1992. u BiH, kreće na put pronalaska same sebe i svoje prave povijesti, roditelja i sestre. Taj put je, dakako, popločen lažima, birokratskim zavržlamanama i neizbježnom krizom identiteta.