KUTKUOJAOLJNJOE FAZI RASPRAVA O RADNOM ZAKONODAVSTVU

Radu je spas, a u neradu sreća. Tog se ‘bisera’ drže i vladajući, jer da rade, onda bi se morali baviti upravo radom, točnije Zakonom o radu. Lanjska je strka oko ZOR-a, referendum, prebrojavanja glasova, idiotarija o (ne)važećim potpisima, već lanjski snijeg. Strke više nema, pa nema ni potrebe čačkati mečku u tako osjetljivoj stvari kao što je rad. I to u izbornoj godini. Na žalost ministra gospodarstva Đure Popijača i premijerke Jadranka Kosor, po radu se ipak čačka. Iz pozadine prva je krenula turistička branša koja upozorava na to da je Vlada sama sebi skočila u usta.

Naime, dok broj nezaposlenih vrtoglavo raste, Vlada će nekim odredbama ZOR-a turističke poslodavce natjerati da stalno zaposlene pretvore u – sezone! Hotelijeri i turističke udruge već su u nekoliko navrata službeno negodovali zbog ZOR-a, no u velikoj se galami njihov glas prečuo.

• Početak primjene novog ZOR-a u ugostiteljstvu i turizmu pokazao je da se nije vodilo računa o posebnostima sezonskih djelatnosti, zbog čega njegova provedba rezultira ozbiljnim problemima poslodavcima i stalno zaposlenima. U izmjenama koje su u pripremi djelomično su se korigirale neke odredbe, ali ne tako da bi se osigurao kontinuitet i dodatno potaknulo zapošljavanje – upozorava Kristian Šustar, predsjednik Uprave HUP-a Zagreb i predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu.

U čemu je kvaka? U ograničenju rada iznad propisanog radnog vremena. Konkretno, ograničenje od najviše šest mjeseci u kojima je dopušten rad. Porezni stručnjaci tvrde da je ‘preusklađen’ i da je prema poslodavcima rigidniji od onog u Europskoj uniji.

U istoj su kaši i druge sezonske djelatnosti poput građevinarstva i poljoprivrede, dakle upravo one koje BDP zemlje vuku (ili su vukle) uvis ili su strateški važne. Jedan nam je građevinar koji je želio ostati anoniman rekao da te odredbe ZOR-a zbog pada građevinskih narudžbi i poslova još nije osjetio u praksi. No kad se industrija oporavi, to će mu, kaže, biti velik problem jer građevinska sezona traje znatno dulje od turističke. Ako više od četiri mjeseca, u kojima se računa prosječno tjedno radno vrijeme, njegovi radnici neće moći raditi više od maksimalnih 56 sati na tjedan, i on će stalno zaposlene morati pretvoriti u sezone.

Marija Zuber, urednica i savjetnica u Hrvatskoj zajednici računovodstva i financijskih djelatnika, upozorava na još neke nelogičnosti, primjerice u poljoprivredi. Prema ZOR-u poslodavac je dužan radnika obavijestiti tjedan dana unaprijed o promjeni radnog rasporeda.

• I u poljoprivredi radno je vrijeme preraspodijeljeno tako da se ljeti radi više. No ako pljušti kiša, na polje se ne može. Kako tjedan dana unaprijed poslodavac može znati da će padati kiša i da će zbog toga morati mijenjati raspored? – pita se Zuber.

Nažalost, ZOR je sa svim tim nelogičnostima već poslan Europskoj komisiji na ogled, a poglavlje 19., ‘Socijalna politika i zapošljavanje’, zatvoreno je. No Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže kako ne bi tvrdio da su poslodavci zbog toga nego dovoljno, posebno ne iz konkretnih industrija.

• To je zakasnjela pamet. Sada je mnogo komplikiranije u to dirati, svaka naknadna revizija ZOR-a nosi opasnost ponovnog otvaranja poglavlja. Uostalom, smjernica EU jasna je, postoji maksimum tjednih radnih sati. Čak i da se taj maksimum poveća, to neće riješiti problem sezonskih djelatnosti. Turistička branša i država morat će poraditi na produljenju sezone – preporučuje Sever, dodajući kako je važno da nam Europska komisija za ZOR dodijeli prolaznu ocjenu.

Kako stvari sada stojte, dobit ćemo ne samo prolaznu ocjenu nego odličnu. Zuber kaže da smo od Komisije dobili pisane pohvale za izvršnu usklađenost Zakona, no neki stručni tekstovi upozoravaju na to da je i previše usklađen. – ZOR poslodavcima postavlja neka pravila znatno stroža i od EU, no EU se u neke stvari ne miješa. Naime, u Zakonu smo morali usklađivati pitanje slobode kretanja ljudi, radnih migracija i socijalne sigurnosti. EU se neće miješati u otkaze, otkazne rokove, godišnje odmore, otpremnine, to je stvar pregovaranja socijalnih partnera pojedine zemlje – kaže Zuber.

Upravo zato Vlada, odnosno Ministarstvo gospodarstva, ZOR namjerno ne izvlači na pregovarački stol kako si s rukom u socijalnom osinjaku ne bi pokvarila izborne izgledne (vjerujući da ih još ima). ZOR je, naime, već trebao biti u saborskim klupama, no najtežim se interesnim pitanjima nitko i ne pomišlja baviti. Dok Sever misli da bi za stol možda i mogli sjesti još za života ove Vlade, poslodavci u to nisu uvjereni. Na dnevnom je redu fleksigurnost, sve ono što je socijalne partnere nepomirljivo razdvajalo.

Ivan Miloloža, prvi čovjek Munje, jada se kako bi radije vratio zakon iz bivše socijalističke države jer je prema poslodavcima bio manje restriktivan od novoga.

• Naš je ZOR jedan od najrigidnijih u Europi, što će stajati ne samo poslodavce nego i radnike i državu. Ako i povećam obujam poslova, s takvim zakonom neću zapošljavati na neodređeno jer radnika ne mogu otpustiti. Radnik može dati otkaz kad god poželi, dovoljno je da ne dođe na posao pet dana, a poslodavac mora imati jake razloge da ga otpusti. Dobrog radnika nijedan poslodavac ne želi otpustiti. Da je zakon fleksibilniji, tvrdim da bismo na Zavodu za zapošljavanje imali desetak tisuća ljudi manje – kategoričan je Miloloža.

Zuber upozorava na još jednu ‘sitnicu’: ako poslodavac treba radnika povremeno, nakratko, primjerice odvjetnički ured treba spremaćiću dva puta na tjedan ili ugostitelj dodatnog radnika samo vikendom, kad je gužva, poslodavac ga mora zaposliti.

• Tko će se odreći naknade za nezaposlene i zasnovati radni odnos samo zbog dva radna dana u tjednu, za koje poslodavci moraju obaviti silne birokratske radnje? – pita Zuber.

No Sever upozorava na to da se pregovori spotiču zbog stvari koje u Europi nisu poznate: neisplate plaća, neplaćanja prekovremenih, otkaza zbog bahatosti. To su temeljni razlozi zbog kojih ne pristaju na to da se plaćena stanka izbaci iz dnevnega radnog vremena, da se u godišnji odmor uračunaju praznici i blagdani, da se poslodavce rastereti na račun radnika.

Poslodavci neće štrajkati. S time se načelo slaže i hupovac Bernard Jakelić koji kaže da neisplata plaća, poreza i doprinosa izaziva otpor prema izmjenama ZOR-a.

• Tu je uloga države iznimno važna. Ona treba stvoriti uvjete poslovanja jednake za sve, onda neće biti sive ekonomije ni neplaćanja radnika. Ali ne možete zbog takvih tvrtki kažnjavati sve poslodavce. Jedino radna fleksibilnost jamči radna mjesta – kategoričan je Jakelić.

Na upit misli li da će nakon izbora nova/stara vlast uvažiti primjedbe poslodavaca, Miloloža slijede ramenima: – Što mi možemo? Mi ne možemo štrajkati – rezigniran je.

U toj je rečenici sva filozofija vladajućih. Između čekića i nakovnja, glumljenja socijalne države i punjenja proračuna oporezivanjem poduzetnika nema sumnje za što će se opredijeliti. Zato je malo vjerojatno da će se ove godine o ZOR-u ozbiljno raspravljati. Nijedna vlast nije se usudila uvesti red u rad i socijalna prava, ne shvaćajući da podilaženjem biračima gubimo radna mjesta. Trajno!