Sredinom devedesetih moglo se sve češće čuti glasne zagovaratelje open-source softvera (otvorene platforme) koji su smatrali da računalni kodovi trebaju biti slobodni i dostupni za nezavisne umove da se s njima poigraju – ako žele. Dok su takve kampanje u početku bile rezervirane za romantiziranu viziju usamljenog hakera, razvojem weba 2.0 stvoren je alat za velike internetske suradnje na unapređivanju softvera.
Uspješna priča web-browsera Firefox ili online enciklopedije Wikipedia klasični su primjeri kada otvorena platforma privuče na desetke tisuća korisnika kako bi zajedno gradili i unapređivali proizvod. Na tim je osnovama i izniman uspjeh Googleova Android operativnog sustava za mobilne telefone koji je doslovno eksplozirao, narastavši više od 800 posto u 12 mjeseci i preuzevši trećinu tržišnog udjela. To se bez korisnika i ogromne zajednice developera iz cijelog svijeta koji su počeli razvijati aplikacije za Android telefone sigurno ne bi dogodilo.
Za svoj trud korisnici-inovatori nisu plaćeni novcem već dobrim osjećajem: oni jednostavno vole osmišljavati, imaju ideje i gušt im je. Slobodni softver dobro je demonstrirao kakva inovativna sila mogu biti korisnici i u kojoj mjeri tehnologija može rasti kad im se dopusti da se s njom poigraju.
