Probiotici i njihova primjena

Enzima, probiotika i starter kultura na Prehrambeno-biotehnoškom fakultetu (PBF) Sveučilišta u Zagrebu. Upravo iz tih i drugih zdravstvenih razloga ponuđeni su, među ostalim, koncept funkcionalne hrane te probiotički i prebiotički koncept s ciljnim mjestom djelovanja na crijevnu mikrofloru.

Prof. dr. sc. Jagoda Šušković na PBF-u radi na razvoju mikrobnih kultura i općenito uvođenja probiotičkog koncepta u proizvodnji hrane i dodataka prehrani. Probiotički koncept, kojim se bavi već dvadeset godina podrazumijeva oralno uzimanje živih, korisnih mikroorganizama, nazvanih probioticima. Osim toga, postoje i prebiotički koncept koji uvodi selektivne izvore ugljika i energije korisnim, autohtonom prisutnim i unesenim alohtonom probiotičkim bakterijama, u intestinalnom traktu.

Kombinirana primjena probiotičkog i prebiotičkog koncepta, objašnjava Šušković, radi postizanja pojačanog korisnog učinka na zdravlje, naziva se sinbiotički koncept. Dakle, hrana je funkcionalna ako sadrži sastojke koji pozitivno djeluju na jednu ili više ciljanih funkcija u tijelu. Ciljno mjesto djelovanja probiotika, prebiotika, odnosno sinbiotika, kao funkcionalnih dodataka hrani, je gastrointestinalni sustav. Taj sustav je najveći imunološki organ u ljudskom organizmu, a sadrži vrlo kompleksnu mikrobu populaciju (crijevnu mikrofloru) ukupne mase 1,2 kilograma.

Ravnoteža ovog mikrobnog sustava može se poremetiti pod utjecajem starenja, liječenja, stresa, prehrane i drugih čimbenika iz okoliša, a probiotički, prebiotički, odnosno sinbiotički koncept podrazumijeva njeno ponovno uspostavljanje i usmjeravanje njenog metabolizma u proizvodnju metabolita korisnih za zdravlje. Probiotici se uzimaju oralno, a potječu uglavnom iz grupa bakterija koje se zovu bakterije mlječne kiseline i bifidobakterije koje inače čine normalnu, uobičajenu mikrofloru ljudi.

Probiotici, koji su zapravo autohtoni (samorodni, izvorno prisutni) u debelom crijevu, kombiniraju se s prebioticima. Drugim riječima, uvođenjem selektivnih izvora ugljika i energije (prebiotika) koji njima osiguravaju kompetitivnu prednost pred drugim bakterijama u ovom ekosustavu, postiže se povećanje broja probiotika, tj. ne dolazi do sniženja njihovog udjela u ukupnoj mikroflori. Probiotički sojevi uglavnom se izdvajaju iz bakterija mlječne kiseline.

Izraz ‘bakterije mlječne kiseline’, objašnjava prof. Šušković, obuhvaća velik broj bakterijskih vrsta koje se tradicionalno koriste za pripravu fermentiranih mlječnih proizvoda i probiotičkih pripravaka. Ako unosimo dovoljno visok broj živih bakterija mlječne kiseline putem fermentiranog mlječnog proizvoda ili probiotičkog pripravka kroz dulje vremensko razdoblje, možemo očekivati povoljne učinke na naše zdravlje.

Mikroorganizam koji se koristi kao probiotik mora se vezati na stanice crijevnog epitela i tamo razmnožavati, opisuje prof. Šušković njihovo djelovanje. Probiotici se uzimaju oralno, a potječu uglavnom iz grupa bakterija koje se zovu bakterije mlječne kiseline i bifidobakterije koje inače čine normalnu, uobičajenu mikrofloru ljudi. Također mora proizvoditi antimikrobne supstancije koje su aktivne prema nepoželjnim bakterijama u probavnom sustavu.

Naposljetku, da bi se mikroorganizam mogao koristiti u probiotičke svrhe, mora tijekom tehnoloških postupaka priprave i čuvanja zadržati visok stupanj preživljavanja – objašnjava prof. Šušković. Na temelju znanstvenih i kliničkih istraživanja može se reći da su probiotici vrlo učinkoviti u sprječavanju različitih vrsta crijevnih i urogenitalnih infekcija, posebice za uspostavljanje normalne crijevne mikroflore nakon antibiotičke terapije.

Istraživanja ukazuju na sve značajniji učinak probiotičkih mikroorganizama u suzbijanju različitih bolesti, posebice u suzbijanju kancerogenih procesa u probavnom sustavu. Na hrvatskom tržištu probiotici su se pojavili 1998. godine.