‘MAUZER’ U ZKM-u Revolucionari, romantični junaci ili jednostavno danas izgubljeni u svijetu

Riječ je o vrlo zanimljivom i uspješnom kazališnom ostvarenju postdramskog tipa, dosljednom dosadašnjem istraživanju i autorskom rukopisu Boruta Šeparovića i dramaturga Gorana Ferčeca.

Koristeći se kao okosnicom i predlošcima za zajednički rad s glumcima i cijelim autorskim timom tekstovima Danila Kiša iz ‘Grobnice za Borisa Davidovića’ i ‘Mausera’ Heinera Müllera, Borut Šeparović u svojoj novoj predstavi ‘Mauzer’ teži s publikom kao aktivnom sudionicom preispitati činjenice konstruiranja povijesnih biografija, ali i kazališnog čina.

Osim fiktivne ličnosti Borisa Davidovića u kontekstu boljševičke Rusije preispituju se i stvarne ličnosti naše suvremene povijesti, uzimajući Antu Gotovinu kao primjer konstruirane biografije. Revolucionar ili romantični heroj, kao, uostalom, i Boris Davidović, boljševički Hamlet sa svojim pitanjem ‘biti ili ne biti’, izvođači (Jadranka Đokić, Zoran Ćubrilo, Krešimir Mikić, Frano Mašković) u formi igre detekcije i izvođenja situacija iz teksta pokušavaju raščlaniti i u suradnji s publikom.

Upitnost demokratičnosti pozicije svakog režima nad građanima utječe i na poziciju demokratičnosti redatelja u radu s glumcima i publikom. Upitno slobodna forma interaktivnosti, uz moderatore u stilu NKVD-a, izvrstan je indikator takve problematike i istog tog odnosa u današnjem društvenom ustroju ili bilo kojemu drugom totalitarnom režimu. Također, upitnost pojma bilo kakve slobode i proizvolnosti, osobito pojedinca, vrlo je zanimljivo dovedena u relaciju s konstruiranjem mišljenja i opredjeljenja, problematizirajući proces formiranja osobnoga i javnog mišljenja. Naravno, samim time može se govoriti i o pojmu revolucije, mogućnosti da se bude revolucionarom u bilo kojem vremenu, a posebno današnjemu.

Okvirno bismo predstavu mogli podijeliti u tri, uvjetno rečeno, dijela: prvi je posvećen Borisu Davidoviću i formiranju njegove biografije, zatim je tu pokušaj odgovora na isto pitanje o Anti Gotovini, interludij glumaca o njihovoj poziciji u tom kazališnom procesu u odnosu na publiku i redatelja, te, napokon, promišljanje mogućnosti revolucije danas koja, očito, nije izgledna jer publika bez otpora pristaje javno, u koru, čitati odlomke Müllerova ‘Mausera’.

Prezahtjevno za publiku? Riječ je o vrlo zanimljivom i uspješnom kazališnom ostvarenju postdramskog tipa, došljednome dosadašnjem autorskom rukopisu Boruta Šeparovića i dramaturga Gorana Ferčeca.

Jedini je problem nužan preduvjet koji takva predstava zahtijeva od publike – vrlo visoku razinu koncentracije i mentalne angažiranosti da bi uopće mogla shvatiti u kakvom se položaju unutar kazališnog čina zatekla. A tek onda birati želi li u njemu sudjelovati ili ne. Jer na taj su način i upravo zbog toga redatelj, dramaturg, izvođači i autorski tim osmišlili predstavu.