Ni silom se ne mogu provoditi odluke suda u koji se nema povjerenja

Dobrovoljno sudske odluke poštuju i pokoravaju im se samo oni koji imaju povjerenja u sud. A povjerenja u postupke sudaca u izboru DSV-a nema ni sutkinja Silvija Sunčana Stubičar.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima, upozoravaju na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnomjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Vezi s istom temom javila su se najprije dva čitatelja potpuno oprečnih stajališta. Jedan mi prigovara što o sudstvu pišem rušeci povjerenje koje sudovi moraju uživati u javnosti. A drugi smatra da sudovi u Hrvatskoj svojim odlukama povjerenje nisu ni zaslužili te da zbog toga sudstvo, osobito takvo kakvo jest u Hrvatskoj, treba javno kritički preispitivati.

Prema članku 6. Zakona o sudovima ‘svatko u Republici Hrvatskoj dužan je poštovati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti’. Dobrovoljno sudske odluke ‘poštuju i pokoravaju’ im se samo oni koji imaju povjerenja u sudove. A oni koji nemaju povjerenja u sudove ne poštuju, a nerijetko se i ne pokoravaju ‘pravomoćnim i ovršnim’ sudskim odlukama. U takvim slučajevima državni represivni aparat morao bi silom provoditi pravomoćne i ovršne presude.

Silom se, međutim, mogu nametnuti presude samo u ograničenom broju i isključivo pojedincima. Bio sam svjedok kad se u siječnju 2004. više tisuća građana Valpova odbilo pokoriti ‘pravomoćnim i ovršnim’ odlukama Trgovačkog suda iz Osijeka i Visokoga trgovačkog suda iz Zagreba u sporu zbog pokušaja neprijateljskog preuzimanja dioničkog društva PPK Valpovo.

Prateći kao novinar te događaje, razmišljao sam hoće li u Valpovo poslati specijalce MUP-a da silom nametnu ‘pravomoćnu i ovršnu’ presudu. Ne bez osnova, jer se Vladimir Gredelj, tadašnji predsjednik Udruge hrvatskih sudaca, u medijima zauzimao za to da se sudske odluke moraju provoditi jer će u protivnom nastati pravni kaos. Ipak je netko imao razuma i procijenio da bi veći kaos (i pravni) izazvala primjena sile protiv jednoga cijeloga gradića.

Da u sudove u Hrvatskoj građani nemaju povjerenja, dokazano je dosad brojnim istraživanjima EBRD-a, Svjetske banke, UNICIRI-ja, Gallupa i ostalih. U hrvatsko sudstvo, odnosno cjelokupno pravosuđe, povjerenja nema ni međunarodna zajednica, što se najbolje vidi po zavrzlamama u pristupnim pregovorima EU i Hrvatske o poglavlju 23 Pravosuđe i temeljna ljudska prava.

Od svega je najporaznije kad ni sami suci nemaju povjerenja u sudove. Samo manji broj sudaca ima hrabrosti o tome javno govoriti. Sutkinja Silvija Sunčana Stubičar dostavila mi je svoj zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenog prava. U tom su zahtjevu pobrojeni prekršaji Povjerenstva za izbor članova Državnoga sudbenog vijeća u Općinskom sudu u Zagrebu, pri izboru novoga saziva toga sudbenog tijela.

U zahtjevu sutkinje Stubičar navodi se: ‘Na dan izbora članova DSV-a, 11. siječnja 2011. godine, Izborni odbor izbornog mjesta br. 29. nije na temelju sudačkih iskaznica utvrđivao identitet sudaca koji su glasovali. Članovi Izbornog odbora sami su bez provjere upisivali imena osoba koje su glasovale.

Na izborima nije svim sucima omogućeno pravo glasa jer nije određeno vrijeme i mjesto održavanja glasovanja, a ni suci nisu bili upoznati s time tko su predloženi kandidati. Za kandidate iz redova sudaca općinskih sudova trebaju glasovati svi suci općinskih sudova iz nadležnosti kandidacijskog odbora, a suci Općinskog suda u Sesvetama i Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu nisu bili obaviješteni o danu, mjestu i listi kandidata’. I redaju se dalje prigovori iz kojih je vidljivo da ni sutkinja Silvija Sunčana Stubičar nema povjerenja u sud.