Velika Britanija i Portugal

Što misle o novom prijedlogu mjera za oporavak gospodarstva, Englezi su rekli na prilično agresivnim prosvjedima. No veći je problem Kraljevstva smanjenje predviđenog rasta i perspektiva daljnjeg zaduživanja. To čeka i posrnuli Portugal, ali sada već po rekordnim kamatama.

Čini se da ni Englezi više nisu ono što su bili. Nekoć miran, poslušan i tradiciji okrenut narod odjednom je podivljao i nakon prošlostjednih prosvjeda u Londonu, na kojima je prema procjenama sudjelovalo i do pola milijuna ljudi, postavio novi standard u kategoriji događanja na roda, dugo vremena u vlasništvu njihovih susjeda s druge strane La Manchea. Kombinacija u posljednje vrijeme popularnih opštetavanja grada i intenzivnog razbijanja simbola moći i bogatstva poput skupih trgovina i poslovnica banaka posljedica je svježe predstavljenog britanskog proračuna u režiji Georga Osbornea, čovjeka koji je na najboljem putu da zauzme prvo mjesto na ljestvici omraženih ljudi u nekoć moćnom kraljevstvu.

Budući da proračun za rast, kako mu tvorac tepa, zapravo i nije obilježen posebno oštrim rezovima kakvima je obilovao prošlogodišnji rebalans, može se zaključiti da masa koja se kotrljala ulicama Londona i tu i tamo razbila pokoju bankomat ima nešto širi spektar frustracija potaknutih raznim stvarima, najmanje posljednjim proračunom. Žalac je prije svega usmjeren na financijski sektor, odgovoran za posljednje godine kraha i istodobno sasvim nesvijestan toga, ali i na vlast koja uredno tudom lovom krpa njihova divljanja kao i načelno jedan sustav upitne razumnosti.

Ministar financija u svom predstavljanju proračuna u uobičajenoj je maniri objasnio da se rebalansom ispravljalo pogreške prošlosti, čitaj prošle vlade, ali da se u ‘ovom proračunu radi o reformiranju nacionalne ekonomije u svrhu trajnoga gospodarskog rasta i zapošljavanja u budućnosti’. U tome ne pretjerano maštovitom dokumentu izdvaja se smanjenje trošarine na gorivo u iznosu od jednog penija, revolucionarna mjera koja bi trebala promijeniti kontinuirano razočaravajuće trendove britanskoga gospodarstva. Ukupno gledano, nema porasta poreza ili posebno velikih poteza osim za naftne kompanije koje operiraju u Sjevernom moru (platit će oko dvije milijarde funti veće poreze, a porez na banke prilagodit će se tako da ne plaćaju manje), proračun je uglavnom obilježen potezićima i mjericama.

Druga je stvar koja zapinje za oko smanjeno predviđanje rasta ekonomije s 2,1 posto za ovu godinu i 2,6 posto za sljedeću, na 1,7 odnosno 2,5 posto. Vođa oporbe Ed Miliband iz toga je zaključio kako je jedino dostignuće ministra financija ‘predstaviti proračun za rast koji umanjuje prognoze rasta’.

Ostale mjere uključuju povećanje osobnih poreznih odbitaka na 8.105 funti, potpuno oslobađanje 1,1 milijuna građana od plaćanja poreza, poticaj građevinskoj industriji, još jednom od onih stupova plinovitog rasta, dijeljenjem oko 250 milijuna funti kupcima prvog stana (njih oko deset tisuća), a dobro je prošao i biznis kojem je korporativni porez srezan za dva posto počevši od travnja i trebao bi do 2014. iznositi 23 posto.

Novih rezova, dalje od onoga što je uvedeno još u listopadu prošle godine, uglavnom i nema, ali zato će Ujedinjeno Kraljevstvo, kao i toliki drugi, u svom rezanju morati još dosta pozajmljivati, u prosjeku oko deset milijardi funti na godinu više ili zbrojeno oko 47 milijardi u sljedećih pet godina. Sve to, dakako, ugrubo jer je u pitanju izrazito klizna kategorija, najčešće u smjeru većeg, ne manjeg za-

Deficit od 146 milijardi funti još će neko vrijeme biti ozbiljan problem zato što zemlji treba više tuđeg novca nego što se pretpostavljalo. Glavni je razlog spomenuto smanjenje procjena rasta, koje inače mnogi analitičari iz privatnog sektora još smatraju preoptimističnim. Zaduženje će stoga do sljedeće godine porasti s trenutačnih 60 posto BDP-a na čak 71 posto i onda pasti na 69 posto do 2015.

Otpriške u isto vrijeme dok je Osborne predstavljao proračun portugalski premijer Jose Socrates davao je ostavku. Za razliku od koalicije u Britaniji, toliko složne da je procurila izjava Nicka Clegga, šefa koaličkih partnera Liberalnih demokrata, kako se toliko slaže s premijerom Davidom Cameronom da se više neće imati o čemu s njim svađati u političkim debatama, u Portugalu je ljubav puknula. Novi val oštrih rezova u državi prvoj u redu za sljedeće izvlačenje lovom iz Europskog fonda za financijsku stabilnost nije dobio potrebnu potporu u parlamentu, što je pro-uzročilo pad manjinske socijalističke vlade. S obzirom na to da zemlja već mjesecima pleše na rubu ponora i za dlaku izbjegava posezanje za novcem Europske unije, dodatni rezovi bili su nužni kako bi Portugal uvjerio financijska tržišta u svoju perspektivit i tako smanjio opasno visoke kamate na obveznice.

Razlog je takvom neslaganju s drugim strankama u parlamentu dubina rezova i visina novih poreza, kakve zemlja nije vidjela u posljednjih 30 godina. Odbijeni prijedlog predviđao je smanjenje potrošnje u iznosu od 4,5 posto BDP-a tijekom tri godine, primjerice smanjenjem mirovina i poreznih olakšica. Nakon objave vijesti kamate na petogodišnju obveznicu dosegle su rekordnih 8,2 posto, u godini u kojoj moraju pozajmiti oko 20 milijardi eura za kranje deficita i isplatu prijašnjih dugova.

Sasvim očekivano, ovakav razvoj događaja i nestabilnost produbljena političkom krizom naveli su mnoge na zaključak kako je sada spašavanje Portugala u sklopu eurozone samo pitanje vremena. To zvuči posebno uvjerljivo nakon daljnjih smanjenja kreditnog rejtinga najvećih agencija poput Standard&Poor’sa, Moody’sa i Fitcha. Prvi su ih s BBB rejtingom gurnuli korak bliže ‘junk’ statusu, odnosno kategoriji bezvrijednih obveznica, a druge su se dvije zasad suzdržale od takvih oštrih mjera. Ako se sve tri agencije odluče na spuštanje rejtinga u B razred, to bi vjerojatno onemogućilo daljnje pozajmljivanje banaka od Europske središnje banke. Premijer, sada u statusu privremenog skrbnika, dva dana poslije ponovio je da se protivi spašavanju, ostajući vjeran svom stajalištu svih ovih mjeseci. ‘Ovo mora prestati’, rekao je, ‘Portugal ne treba spašavanje’. Ako ipak bude trebao, prva nagađanja spominju 70 milijardi eura kao iznos zajma.