Prijedlogom za stečaj Galinec uzeo predah za rasprodaju tvrtkih nekretnina. Vrijednost imovine višestruko premašuje dug. Stečaj ne bi odgovarao ni velikom broju Zagrepčana čiji stanovi i danas glase na Industrogradnju iako su davno kupljeni od te tvrtke. Naime, u slučaju stečaja i već kupljeni stanovi našli bi se u stečajnoj masi.
Reliquiae reliquiarum, odnosno ostaci ostataka. Najbolji je to i vjerojatno najkraći opis onoga što se Industrogradnji dogodilo posljednjih godina. Građevinska tvrtka koja je nekada zapošljavala 15 tisuća ljudi, a u vrijeme dolaska Josipa Galinca na njezinu čelo oko dvije tisuće, danas, prema tvrdnjama sindikata, zapošljava samo njih stotinjak.
Da stvar bude još gora, račun tvrtke blokiran je već dulje, a za pokretanje stečajnog postupka nad Industrogradnjom grupom d.d. Trgovačkom sudu podneseno je osam prijedloga. Šest njih podnijeli su radnici, jedan tvrtka Megst, a jedan sama uprava na čelu s Galincom.
Iako su prijedlozi za pokretanje stečaja podneseni još u studenom prošle godine, a uvjeta za otvaranje stečaja ima s obzirom na to da je Industrogradnja račun blokiran dulje od 60 dana, stečaj još nije otvoren. Logično je pitanje koje nakon toga slijedi zašto?
Jedan je od razloga što se svaki prijedlog za otvaranje stečaja rješava prema redoslijedu zaprimanja predmeta. Dakle, dok god se prvi prijedlog ne riješi, ne može se otvoriti drugi. Upravo je u tome, smatraju radnici Industrogradnje, odnosno njezinih tvrtki kćeri, ali i neki drugi vjerovnici koji su podnijeli zahtjeve za stečaj, objašnjenje zašto je sama Uprava, odnosno Galinec podnio zahtjev za stečaj. Smatraju, naime, da tako Galinec kupuje vrijeme jer kada njegov prijedlog za stečaj dođe na red, on ga može otezati i tako izbjegavati stečaj tvrtke.
Da se ne boji stečaja, unatoč podnesenim prijedlozima i tomu da Industrogradnja ne stoji baš najbolje, moglo se vidjeti i po Galinčevoj izjavi danoj početkom godine, kada su u javnost izašle prve informacije o mogućem stečaju tvrtke. – Barem u sljedećih deset mjeseci, odnosno u razdoblju za koje mogu predvidjeti što će se događati, stečaja neće biti. Dalje od toga teško je predvidati jer ulazimo u još jednu tešku godinu – rekao je početkom siječnja Galinec.
Baš kao što je i predvidio, Industrogradnja i dalje nije u stečaju. Od osam podnesenih prijedloga za stečaj, dva su odbaćena, a dva su obustavljena, odnosno ostala su još četiri (odbačen je prijedlog tvrtke Megst i jedan radnički, a dva su radnička prijedloga obustavljena). Iz Trgovačkog suda nismo uspjeli doznati redoslijed podnesenih prijedloga, odnosno čiji je sljedeći na redu (od radnika ili Galinca), kao ni zašto prva četiri prijedloga nisu ‘urodila’ plodom.
Objašnjenje smo stoga morali tražiti od odvjetnika koji poznaju terminologiju stečaja. Objašnjenje nam je tako da kada je prijedlog ‘odbačen’, to znači da predlagač nije dostavio svu potrebnu dokumentaciju ili nije uplatio predujem za pokriće troškova postupka stečaja, dok ‘obustavljeni’ prijedlog znači da je predlagatelj stečaja iz nekog razloga odlučio povući svoj prijedlog. Dakle, nijedan postupak do sada nije ‘odbijen’ zbog nepostojanja razloga za pokretanje stečaja. Mala je to utjeha radnicima koji su stečajem namjeravali naplatiti svoja dugovanja, a bez posla su ostali radeći u jednoj od Industrogradnjih tvrtki kćeri. Među njima je i 220 radnika Industrogradnje d.o.o., (danas se zove Operative Lomnica), za sada posljednje u nizu Industrogradnjih tvrtki koja je otišla u stečaj.
Većina njih, objasnio nam je sindikalni povjerenik Ivan Mendušić, sada odlazi na burzu, a samo manji dio ponovno bi posao mogao naći u nekoj od preostalih Industrogradnjih tvrtki. Koliko njih, za sada nije poznato. Budući da je ta opcija ponovnog zapošljavanja u sklopu Industrogradnje za većinu neizvjesna, radnici se nadaju da bi se mogli naplatiti od Industrogradnje grupe d.d., matične tvrtke, jer u kolektivnom ugovoru stoji da je pravni sljednik svih tvrtki kćeri. No kako bi u tome uspjeli, čeka ih, sudeći prema stanju u hrvatskom pravosuđu, duga i nimalo izvjesna pravna bitka.
Gotovo istom brzinom kako Industrogradnjine tvrtke postupno završavaju u stečaju, unutar grupacije niču nove tvrtke. Jedna od posljednjih je nova Industrogradnja d.o.o. Tu informaciju potvrdili su nam radnici, ali i tajnica uprave koja nam je kao jedan od razloga zašto ne možemo dobiti…
Naime, poznato je da trenutačna legislativa ne dopušta osnivanje nove tvrtke bilo komu (osobi ili tvrtki) ako ima nepodmirena dugovanja za poreze i doprinose, kao što je i poznato da je Industrogradnja račun blokiran zbog duga Republici Hrvatskoj. Doduše, Industrogradnja i Ministarstvo financija potpisali su sporazum kojim je trebao biti napravljen međusobni prijeboj dugova, no koliko je javnosti poznato, on nikada nije proveden.
O tom postupku, ali i bilo čemu drugom vezanom uz poslovanje Industrogradnje, iz te je tvrtke u posljednje vrijeme teško dobiti bilo kakvu informaciju, a ni činjenica da je tvrtka izlistana na Zagrebačkoj burzi ne pomaže u transparentnosti poslovanja. Financijsko izvješće za 2010. objavljeno je na burzi tek nakon Hanfine opomene, a i tada su objavljeni nekonsolidirani i nerevidirani podaci koje je zbog toga teško uspoređivati s prijašnjim godinama.
Ipak, podaci da su prihodi u 2010. iznosili 98 milijuna kuna, a godinu dana prije 240 milijuna, te da je lanjska godina završena s gubitkom od 300 tisuća kuna (prema dobiti od 22 milijuna iz 2009.) govore sami za sebe. Kakvi će prihodi biti u 2011., može se samo nagađati jer nekoliko građevinara s kojima smo razgovarali nije znalo nabrojiti ni jedan veći posao na kojem je Industrogradnja angažirana. Posljednja vijest o nekom novom poslu iz tvrtke došla je u lipnju prošle godine, kada je objavljeno da je Industrogradnja grupa ugovorila posao izgradnje stambenog objekta u Ruskoj Federaciji vrijedan 15 milijuna eura te da je počela poslove u sklopu modernizacije Željezare Nikšić u Crnoj Gori.
Nadu dioničara, vjerovnicima i radnicima nije ulila ni obavijest s kraja prošle godine kada je rečeno da će se u idućih 12 do 18 mjeseci provesti restrukturiranje tvrtke, a koje predviđa ciljane aktivnosti u tri segmenta ‘unapređenju građevinske djelatnosti, razvoju kapitalnih projekata i upravljanju fondom nekretnina’. Uzme li se u obzir da Galinec od svog dolaska u Industrogradnju provodi restrukturiranje (a da je ono značilo samo smanjenje radnika i prihoda), jasno je zašto ni vijest uprave o ‘kreditnom aranžmanu, uz sudjelovanje najvećih dioničara tvrtke, a kojim su osigurana sredstva potrebna za planirane aktivnosti’ nije dočekana s pretjeranim optimizmom.
Ne treba zaboraviti, kažu upućeni u poslovanje Industrogradnje, da je tvrtka dokapitalizirana s 218 milijuna kuna 2008. te da je time riješena blokada računa od 50-ak milijuna kuna, a da je danas račun ponovno blokiran, i to u iznosu od 100 milijuna kuna. Osnovnom djelatnošću, građenjem, tvrtka se sve manje bavi, a od niza tvrtki u grupaciji su ostale samo Industrogradnja grupa, Industrogradnja nekretnine i Indostand (i za nju je podnesen zahtjev za stečaj). Teško da se za sve to može okriviti recesija ili otprije naslijeđeni sporovi, poput onog u Dugoj uvali zbog kojeg tvrtka ne može raspolagati nekretninama vrijednima 40 milijuna eura.
U priči o Industrogradnji ključne su očito nekretnine. To su često isticali nezadovoljni radnici, no i uprava je očitujući se o stanju u kompaniji nekoliko puta navodila da ‘vrijednost imovine višestruko nadmašuje njezin ukupni dug’. Upravo zato kritičari smatraju da Galinec nikada nije namjeravao razvijati Industrogradnju osnovnu djelatnost, već se dočepati vrijednih nekretnina, kao što je napravio i u slučaju tvrtke Bojoplast (tu je tvrtku Industrogradnja preuzela 2008., a već godinu dana poslije tvrtka se našla na koljenima) te da mu zato stečaj nije u interesu.
Hoće li ga uspjjeti odgađati kao što je uspio i u slučaju objave ponude za preuzimanje Industrogradnje, teško je nagađati, no sigurno je da stečaj ne bi odgovarao ni velikom broju Zagrepčana čiji stanovi i danas glase na Industrogradnju iako su davno kupljeni od te tvrtke. Naime, u slučaju stečaja i ti stanovi našli bi se u stečajnoj masi.
