U današnjemu nestabilnom konkurentskom okružju možemo biti sigurni samo u jedno – ubrzat će se tempo promjena. Organizacije koje će biti sposobne stvarati inovacije bit će konkurentnije od drugih. Da bi to ostvarile, menadžment mora stvoriti inovacijske kapacitete. Kako i zašto?
U ranim devedesetima osiguravajuća industrija u Velikoj Britaniji suočila se s velikim promjenama: s ulaskom novih konkurenata, ulaskom komercijalnih banaka u distribucijski lanac te novim informatičkim rješenjima koja su omogućavala brzo smaženje troškova. Pogođena kombinacijom učinaka gospodarske krize, zemlja se našla u ciklusu niske profitabilnosti. Financijski utjecaj tih promjena izazvao je gubitke od 30 posto prihoda. Menadžment osiguravajućih društava ubrzo je shvatio da tradicionalne strategije više nisu učinkovite i da treba stvoriti vlastite kapacitete i sustav za osmišljavanje i provedbu inovacija.
Tada je počelo stvaranje održivih inovacijskih kapaciteta koji su redefinirali industriju. Proces se oslanjao na četiri zasebna ali povezana područja: inovaciju proizvoda i usluga, organizaciju, tržišta i procese. Sva ta područja zahtijevaju potpunu integraciju inovacijskog sustava u tvrtki s konačnim učinkom stvaranja odgovarajuće inovacijske korporativne kulture. Europska unija svjesna je da će preživjeti samo organizacije koje će uspješno razviti vlastite inovacijske kapacitete za stvaranje primijenjenih i na tržište orijentiranih inovacija. Danas je itekako svjesna važnosti inovacija, zato svake godine povećava sredstva za financiranje inovacija i razvoj inovacijskih kapaciteta. Naime, europske članice ukupno ulažu više od 200 milijardi eura na godinu u inovacije. Uz to Europska komisija ove će godine raznim fondovima i programima uložiti 6,3 milijarde eura u financiranje inovativnih projekata i razvoj inovacijskih kapaciteta.
Pri tomu je važno da Komisija prepozna gospodarstvo kao osnovicu za razvoj inovacijskih kapaciteta, stoga je to postavljeno kao prioritet i 800 milijuna eura usmjeren je u projekte u kojima male i srednje tvrtke čine najmanje 35 posto njihove vrijednosti. Europska i svjetska iskustva pokazuju da količina inovacija koje dolaze od individualaca inovatora i iz istraživačko-razvojnih laboratorija nije dovoljna za stvaranje primijenjenih i tržišno orijentiranih inovacija koje nisu samo tehnološke nego se posebna pozornost posvećuje svim razinama – od novih proizvoda i usluga, pristupa, metodologija, promocije do organizacije, procesa i drugih, i to na svim područjima, od zdravstva preko IT-a, zaštite okoliša do ekonomije znanja itd.