Iz velike privatne zbirke Vladimira Malogorskog u Galeriji starih i novih majstora Gradskog muzeja u Varaždinu izloženo je 75 Rabuzinovih djela. Donacija Malogorskoga gradu Varaždinu uskoro bi trebala dobiti i svoj stalni dom u obnovljenoj baroknoj palači Oršić.
Najprije je nabavio sliku šepurastoga ‘Kokota’ na kojoj je pijetao prikazan kako dominira u krajoliku stojeći na debeloj bundevi i mašući krilima, ulje na platnu koje je Ivan Rabuzin naslikao 1963. Slijedile su druge slike jedinstvenih pejsaža prepunih cvijeća, oblaka, šuma i slikovitih kuća složenih po brežuljcima, zatim akvareli, predmeti primijenjene umjetnosti među kojima su posebno vrijedne oslikane vaze i servis marke Rosenthal, predlošci prema kojima je slavna tvornica proizvela cijele porculanske kolekcije za svjetsko tržište. Tako je počelo veliko dugo-godišnje prijateljstvo između građevinskoga poduzetnika Vladimira Malogorskog iz Varaždina i slikara Ivana Rabuzina koje se razvilo u nešto što je mnogo više od divljenja kolekcionara prema umjetniku, prijateljstvo u kojemu je stečeno povjerenje i uzajamno uvažavanje koje je trajalo do umjetnikove smrti prije dvije i pol godine. Zato se i moglo dogoditi da je upravo Malogorski prikupio impozantnu zbirku Rabuzinovih djela kao sadržajnu cjelinu umjetnina.
Vladimir Malogorski objavio je da njegova zbirka ima otprilike tisuću originalnih umjetničkih djela i šestotinjak serigrafija, crteža i dokumenata najvažnijih majstora naive poput Ivana Generalića (više od 500 skica i predložaka za slike), Ivana Lackovića Croate (90 djela), Slavka Stolnika (45 slika) i drugih, ali i akademskih slikara kao što su Crnčić, Babić, Tartaglia, Hegedušić, Režek, Murtić, Prica itd. Iz te velike privatne zbirke 75 Rabuzinovih djela ovih je dana izloženo u Galeriji starih i novih majstora Gradskoga muzeja u Varaždinu (do 23. travnja). Tom se izložbom javnosti prvi put pokazuju umjetnine koje su sastavni dio donacije Malogorskoga gradu Varaždinu koja bi uskoro trebala dobiti i svoj stalni dom u obnovljenoj baroknoj palači Oršić, gdje bi se mogla trajno prikazivati javnosti.
