Poljski, češki i mađarski zračni prijevoznici naveliko su kupovali Boeingove avione. I te države ušle su u NATO i EU. Hrvatska je krenula pogrešnim avionom – Airbusom i British Airwaysom.
Danasi se više ne može ponoviti zgoda s Vladinim izaslanstvom u istim, bijelim tenisicama. Lekcija iz odijevanja naučena je. Danas znamo i da nas jedino SAD može ugurati u EU i slomiti posljednje otpore. I tomu se nadamo. Danas znamo da je još veći promašaj u odlučivanju napravljen 2000., kad smo se uputili u EU preko Londona, British Airwaysom. Međutim, ni do danas, bojim se, u našoj političkoj eliti nije osviješteno sve nesnaženje u međunarodnom redu letenja, koje se danas vraća u obliku ozbiljnih i potencijalno destabilizirajućih političkih problema.
Velik dio aktualnih političkih problema nastao je na temelju nezavršene ili loše ‘proradene’ ratne prošlosti: takozvane haške teme, odnosa sa Srbijom. Odnosi s BiH i prema BiH u svojoj kompleksnosti tek trebaju doći na dnevni red. A sve bi to izgledalo drukčije da hrvatske vlasti nisu u onaj avion British Airwaysa utrpale i cijelu ratnu državnu arhivu i predale ih Haškom tužiteljstvu: na raspolaganje, doradu, preradu i interpretaciju. I više nisu ništa radile radi zaštite vlastitih interesa deset godina, iščekujući da im iz Haaga, Beograda i Sarajeva isporuče pravdu.
Tako se hrvatska elita dragovoljno odrekla uvida, nadzora i utjecaja u odlučivanju o važnim pitanjima okončanja ratne prošlosti i uspostave novih regionalnih odnosa prepušteni vodstvu izravnim protivnicima. Zato je bila iznenađena slučajem Purda, koji je klasična manipulacija prebacivanja krivnje na žrtvu. Zato žmiri na suđenja Hrvatima u BiH. Zato se veseli uhićenju Vučirevića, ne znajući što je sljedeći korak. Zato ne zna kako bi se postavila prema presudi Gotovini, Markaču i Čermaku. Zato se čudi srpskim zakonima starima više od pet godina i svojim bilateralnim sporazumima, koje je potpisala u neznanju.
