Javna nabava

Daljnja liberalizacija trgovine hranom čeka zbog Kosova i BiH. Da bi bilateralni dogovori stupili na snagu, moraju ih potvrditi još dvije članice Cefte. Iako je Hrvatska u međuvremenu sa svim zemljama postigla mnogo liberalnije dogovore, i dalje se primjenjuju oni koji su stupili na snagu još 2007.

Ve je izglednije da će Ceftin sporazum za Hrvatsku vrijediti dulje nego što se željelo i planiralo. Da je Hrvatska ušla u punopravno članstvo Europske unije prvog siječnja ove godine kao što se to očekivalo u jesen 2007., kad se počeo primjenjivati Ugovor o izmjeni i dopuni i pristupanju Srednjeeuropskom ugovoru o slobodnoj trgovini, poznatiji kao Cefta 2006., za nju bi taj ugovor već bio suspendiran. U tom slučaju ne bi ni bilo potrebe da se golema energija troši na pregovore o daljnjoj liberalizaciji trgovine poljoprivredno-prehrambenim proizvodima, tržišta usluga, investiranja i javne nabave u sklopu Ceftina sporazuma.

Međutim, budući da se to nije dogodilo i da Hrvatska u EU neće ući još neko vrijeme, nema nam druge nego uhvatiti se ukoštan s izazovima toga heterogenog tržišta i za to vrijeme osigurati najpovoljnije uvjete za nastup hrvatskih tvrtki na tržištima Ceftinih zemalja.

Kad je riječ o trgovini industrijskim proizvodima, potpuna liberalizacija uspostavljena je stupanjem na snagu Ugovora. To je već dalo malo vjetra u leđa hrvatskim izvoznicima jer su u prva dva mjeseca ove godine povećali izvoz u zemlje Cefte za 18 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Pretvoreno u apsolutne iznose, to je 220 milijuna eura, odnosno šestina ukupnoga hrvatskog izvoza.

Unatoč takvim formalnim teškoćama Ivana Sučić, ravnateljica Uprave za trgovinsku politiku i međunarodne odnose u Ministarstvu gospodarstva, smatra da je riječ o priličnom uspjehu kad je riječ o novom krugu liberalizacije trgovine hranom. Velik je uspjeh postići bilo kakvu liberalizaciju u poljoprivredno-prehrambenom sektoru uzme li se u obzir da se WTO-ovi pregovori iz Dohe razvlače godinama. Bilateralni dogovori koje smo postigli s Ceftinim članicama još će olakšati izvoz na to važno tržište na kojem hrvatski proizvodi tradicionalno imaju velik ugled – kaže Sučić.

U tom je smislu Hrvatska uspjela pregovorima postići nove uvjete za trgovinu hranom sa svim članicama Cefte osim s Makedonijom. Kao problem koji se ispriječio zaključenju novih pregovora s tom državom iskrsnule su kvote za vino i cigarete. Makedonija je, naime, inzistirala na njihovu ukućanju, što je Hrvatskoj bilo neprihvatljivo zbog zaštite domaćih proizvodnje vina i cigareta. Tako je režim trgovanja poljoprivredno-prehrambenim proizvodima s Makedonijom ostao onakav kakav je dogovoren još 2006.

Nasuprot tomu trgovina hranom potpuno je liberalizirana s četiri zemlje: s Bosnom i Hercegovinom Hrvatska je već otprije imala bescarinski režim u oba smjera pa je taj status samo zadržan i nakon najnovijih pregovora; s Albanijom je dogovoreno potpuno ukućanje carina u oba smjera, jednako tako s Moldovom; u pregovorima s Kosovom postignut je pak dogovor o ukućanju preostalih carina pri hrvatskom izvozu, a pri uvozu u Hrvatsku bescarinski je režim za sve proizvode vrijedio i prije. Međutim, budući da Kosovo nije potpisalo Dodatni protokol, nove koncesije neće se primjenjivati.

U trgovini sa Srbijom, a prema izvorima iz te države, potpunim je ukućanjem carina sad obuhvaćeno čak 72 posto poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a za preostale, koji se uvoze na temelju dogovorenih kvota, utvrđene su znatno niže carinske stope. Novost je to da se od ove godine obostrano primjenjuje nulta carina na jogurt, mahunarke, svježe povrće, alkohol, ocat i voćne sokove, na što je lani bila sedam posto. Za niz proizvoda (govedinu, svinjetinu, ovčetinu i meso peradi, mlijeko, si-reve, neke vrste voća i povrća, pšenicu, kukuruz, suhomesnate proizvode i šećer) dogovorene su veće kvote.

Uvoz hrane iz Crne Gore u Hrvatsku posve je oslobađen plaćanja carine. U obrnutom će smjeru Crna Gora ukinuti carine za neke vrste mesa peradi i jogurt, a s 40 na 20 posto spustit će carinu na piće, npr. pivo, zatim duhan i cigarete, i to kad nove koncesije stupe na snagu. Prema dogovoru i ta bi skupina proizvoda bez carine trebala ostati od prvog siječnja iduće godine. Carina je također smanjena na suhomesnate proizvode, mlijeko, lubenice, breskve, grožđe, rajčice i konzervirane proizvode, na koje će se od 2012. primjenjivati stope dogovorene kao završna carina za te proizvode.

Najteži dio realizacije ciljeva Ceftina sporazuma tek je počeo. Riječ je o liberalizaciji tržišta usluga, za koje Ivana Sučić kaže da su ‘nova poljoprivreda’. Međutim, za sada se u tome nije otišlo dalje od deklarativne suglasnosti da na tome treba početi raditi. A kad se tom poslu pristupi, tek će tada do izražaja doći heterogenost nacionalnih zakonodavstava zemalja Ceftinih članica, osobito heterogenost njihovih statusa u odnosu na Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Nije lako postizati sofisticirane dogovore sa zemljama koje još nisu ni članice WTO-a, a među članicama Cefte takve su BiH, Crna Gora i Srbija, koje tek vođe pregovore s WTO-om. Kosovo pregovore još nije ni počelo.

Ceftinim sporazumom osim trgovine robom predviđena je liberalizacija usluga, ulaganja i javne nabave, zato se za njega može reći da je vrlo moderan i ambiciozan ugovor. Problem je, međutim, u tome što bi ga trebale realizirati zemlje koje tomu često nisu dorađale. Otpriške kao da se koristite Windowsom 7 na dvadeset godina starom računalu.