MJERE NA KOJIMA BI SE VLADA MOGLA POSKLIZNUTI

Otovo dvije godine nakon početka svjetskoga financijskog tsunamija i više od godinu dana nakon što je Ivo Sanader sebi i svim Hrvatima napokon priznao da smo u banani, njegova je nasljednica Jadranka Kosor javnosti priredila prezentaciju u Powerpointu hrabro nazvanu Program gospodarskog oporavka. Budući da je bila riječ o predugo iščekivanom (ako ćemo iskreno, iznudeno!) dokumentu, većina ga je analitičara objeurečke prihvatila – ne kao program spasa, više kao znak s neba, potvrdu da će se šteta barem početi sanirati. Godinu dana poslije (program je službeno predstavljen 19. travnja 2010.) šteta je jedva popravljiva. Strmoglav rast nelikvidnosti, nezaposlenosti i javnog duga, pad kreditnog rejtinga i propast donedavno zdravih tvrtki rezime je gospodarskog života u tih godinu dana.

Škergo čeka Vladinu inventuru. Većina autora Programa, premijerkinji savjetnika, nije ga željela recenzirati. Neki su razočarani, drugi su, poput Borislava Škerga, zaposleni vlastitim biznisom i nemaju vremena pratiti što se iz njega (ne) ostvaruje: – Neka Vlada napravi inventuru pa ćemo onda komentirati – kratko je poručio Škergo.

Od savjetničke četvorke recenziju jedini nije odbio Željko Lovrinčević sa zagrebačkog Ekonomskog instituta. Tvrdi da je on, ako se pogleda osnovni cilj – održavanje makroekonomskog okvira, proračuna i zaustavljanja daljnje devastacije gospodarstva – dijelom uspio. Kad je riječ o bržem rastu BDP-a i zaposlenosti, onda on pokazuje da je dubina ukupne društvene krize znatno dublja od ekonomskih.

• Političko ozračje za provedbu Programa nije bilo povoljno, u drugoj polovini mandata vršio se stalan pritisak radi završetka pregovora s EU. Nešto se ipak odradilo: smanjili su se parafiskalni nameti, pojednostavljeno porez na dohodak, zaustavila erozija proračuna, no nisu počele reforme javne uprave. Nisu obavljeni ni naslijeđeni poslovi poput restrukturiranja brodogradnje i industrije čelika. To su trebale biti poluge oporavka predradivačke industrije koja je jedan od glavnih uzroka sporog oporavka. Tomu treba dodati blago precijenjenu kunu koja je dodatno utjecala na spor oporavak radnointenzivne industrije – ocjenjuje Lovrinčević, dodajući da je velika zapreka smanjenju troškova ukupnog sustava odgađanje promjena Zakona o radu koji je državi kao poslodavcu svezao ruke.

Također upozorava na to da se nije postignulo društveno suglasje o potrebi smanjenja javne potrošnje jer je oporba glasovala protiv zamrzavanja proračunskih izdataka i Zakona o fiskalnoj odgovornosti.

Bez ozbiljnih reformi. Dok Lovrinčević (rijetka) opravdanja nalazi u širem političkom kontekstu ne amnestirajući odgovornosti ni druge socijalne partnere i stranke u političkom ringu, ostali sugovornici nemaju razumijevanja za manjkave učinke Programa.

Branko Grčić, ekonomski strateg SDP-a, kaže kako je malo toga napravljeno, a ono što jest nije dobro. Najveći je problem Programa što se u početku odustalo od ozbiljnih reformi koje bi donijele olakšanje proračunskim rashodima: – Nije toliko trebalo generalno smanjiti rashode koliko je bila nužna unutarnja preraspodjela. To je ključni instrument kojim se moglo utjecati na oporavak, uz izravnu i neizravnu financijsku potporu poduzećima. Čak da sada to učinimo, već dvije godine kasnije. Ni 2011. neće donijeti oporavak, vjerojatno samo stagnaciju, što je sve posljedica sporog provođenja Programa – tvrdi Grčić, dodajući da se i ono što se počelo raditi nije napravilo kako treba. Primjerice, zanemariv postotak smanjenja od čak 250 raznih parafiskalnih nameta koji guše poduzetnike, što sigurno ne može biti dovoljan doprinos rasterećenju realnog sektora. Ili obećanje o razrješenju misterija nelikvidnosti.

• Izostao je bilo kakav ozbiljan potez na tom polju osim pokušaja da se uvede disciplina u plaćanje javnih poduzeća. A što je s državom? Potraživanja od države, odnosno njezini dugovi dobavljačima, i dalje se mjere desecima milijardi kuna jer su stvarni dugovi mnogo veći od službeno prikazanih – upozorava Grčić.

Ni drugi oporbeni ekonomski strateg (koalicijskog HNS-a) Dragan Kovačević za Program nema lijepih riječi. Štoviše, kaže kako nitko razuman od Programa nije očekivao ništa, jer da bi netko napravio i proveo program gospodarskog oporavka, najprije mora imati gospodarski program. – Vlada taj program nema, a svaka buduća vlada morat će obrisati sve stranice tog dokumenta i prionuti na posao s novim dimenzijama društvenih i ekonomskih odnosa. Nešto od onoga što je u tom kvaziprogramu pobrjeno u obliku nekih zadaća ekonomski je opravdano, ali nije realizirano. I da je najbolji na svijetu, to ništa ne znači ako se na njemu uopće nije radilo – komentira Kovačević.

Na upit nisu li neke stvari ipak pokrenute, poput investicija, uzrača da kad bismo doista imali te investicije, potrošnju, dobru monetarnu i fiskalnu politiku, rezultat bi bio rast BDP-a, povećanje zaposlenosti i poslovne aktivnosti: – Hrvatska je jedina u okruženju koja već tri godine pada.