Poduzetnici će sredstva EU dobivati prema našem Zakonu o javnoj nabavi

Deloitte je pokrenuo globalnu inicijativu jačanja individualiziranih proizvoda za javni sektor. Javni sektor na tržištu u velikom dijelu funkcioniira kao privatni. Javna poduzeća, tvrtke u većinskom ili stopostotnom vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave, jednako kao i privatna trebaju optimirati poslovne procese, restrukturirati se, procjenjivati ulaganja te smanjivati troškove. Deloitte je globalna kompanija s velikim iskustvom i infrastrukturnom mrežom koja može mnogo toga ponuditi javnom sektoru. Tomu bih pridružila intenzivan proces koji je pred nama, ali i proces u kojem sudjelujemo, a to je savjetovanje usmjereno na projektiranje za privatne poduzetnike u svrhu uporabe pretpristupnih fondova. U Europi smo posebno prepoznati kao brend s velikim iskustvom i visokim postotkom uspješnosti na tom području. Misija je i vizija to iskustvo donijeti i u Hrvatsku.

Prema Instrumentu pretpristupne pomoći (IPA) rezultati za zadnju godinu pokazuju da je postotak ugovorenosti 92,2 posto od dodijeljena 141,2 milijuna eura. S jedne strane to znači da oni koji se prijavljuju za projekte u svojim redovima imaju sve više ljudi educiranih za pripremu projekata, a s druge strane, poučeni iskustvima drugih zemalja, naše institucije primjenjuju vanjska pozitivna iskustva i vješto izbjegavaju okolnosti u kojima su druge zemlje dobile neke kritike. Institucije stava moraju biti spremne pružiti maksimalnu pomoć. Potencijalni korisnici fondova i u budućnosti moraju prijavu projekata shvatiti kao investiciju, a ne samo kao tehničko-papirološki proces koji moraju proći.

Teško je ocijeniti što se u pojedinačnim slučajevima dogodilo, odnosno jesu li razlozi bili bitni ili tehnički. Podnošenje zahtjeva jest proces koji je mnogo iznad tehničkog ispunjavanja obrazaca. Projekt se mora prepoznati u operativnom programu o kojem je riječ i odgovarati interesu područja na kojem će se primijeniti. Naše institucije moraju ga prepoznati kao pozitivan projekt i za podnositelja zahtjeva i za širu okolinu. Sve više ljudi taj proces smatra investicijom, upravo u segmentu poduzetništva. Mnogo dokumentacije treba pripremiti. Već i jezična zapreka zahtijeva da posao povjerite stručnoj osobi. Najvažnije je u odabiru takve osobe imati povjerenja u njezin intelektualni kapital i investirati u suradnju. Poduzetnici se moraju ohrabriti da budu vođeni kroz postupak, a ne da samostalno pripremaju projekt. Projekt se i sadržajno i formalno mora dobro pripremiti i prilagoditi izričaju koji Europska komisija prihvaća i razumije.

Uz poseban provedbeni instrument novi zakon o javnoj nabavi bit će okvir prema kojemu će se odrediti pravila prijave i dodjele sredstava. Cijeli postupak vodit će se na hrvatskom jeziku. Projekt mora biti uključen u glavni strateški dokument, odgovarati kriterijima, odnosno cilju koji Hrvatska želi postići financiranjem nekih komponenta. Mora biti odgovor na zahtjev u konkretnom operativnom programu, a ne svijet za sebe. Jedan od primjera jest Operativni program regionalne konkurentnosti koji podrazumijeva projekte koji će zadovoljiti onoga koji ga je prijavio, ali isto tako rezultat projekta mora biti podizanje kvalitete usluge i povećanje broja radnih mjesta. Promatranje projekta samo u svjetlu vlastitih potreba, a izvan konteksta, teško može dati rezultat. U svakom programu postoje prioriteti. Cilj je onoga koji želi povući sredstva da vidi kako se njegove potrebe spajaju s ciljem iz programa. Jamstva financiranja dobro pripremljenog projekta nema. Projekata je mnogo: neki su na razini idejnih, a neki u visokoj fazi pripreme.

Hrvatskoj su do kraja 2011. iz programa IPA na raspolaganju ukupno 748,4 milijuna eura. Dodamo li tomu i 159,6 milijuna eura za 2012., riječ je o 908 milijuna eura od 2007. do 2012. Prema sastavnicama definiranje projekata za 2011. zapravo je gotovo, pripremaju se projekti za 2012. Cilj je kvalitetnom pripremom zadržati iskorištenost barem na razini IPA-ine iskorištenosti.

Ovisi o tome je li riječ o nabavi radova, robe ili usluge. Najzahtjevniji su infrastrukturni projekti. Katkad treba preispitati je li riječ o projektu čiji rezultat može utjecati na okoliš ili se traži studija o održivosti, što produljuje pripremu. Ako je riječ o infrastrukturni, pripremu treba početi i do godinu i pol prije jer treba pribaviti potrebne dozvole, a zatim treba računati i na godinu dana do odluke i početka realizacije projekta.

Oni ovise o veličini projekta i količini traženih sredstava. Za projekte u kojima se traži samo izvođenje usluge troškovi pripreme mogu biti zanemarivi. U slučaju infrastrukturnih radova znatno su veći. Sa svakim se klijentom dogovara cijena usluge vođenja kroz projekt, ovisno o zahtjevnosti.

Hoće. Kako su nam CARDS i PHARE na neki način bili uvod u IPA-u, tako je i IPA priprema za strukturne fondove. Poduzetnicima, ali i svim za-interesiranim, bit će lakše jer će se procedura za dobivanje sredstava iz strukturnih fondova voditi prema nacionalnom Zakonu o javnoj nabavi, a ne, kao dosad, prema PRAG-ovim pravilima. Nakon ulaska u članstvo dokumentacija za projekte pripremat će se na hrvatskom jeziku, što će zainteresiranim još olakšati kvalitetnu izradu. Logika dodjele sredstava ostat će ista. Ona se mora prepoznati kao interes, odobriti na nacionalnoj razini te uklopiti u strateške odrednice države. Vjerujem da će uklanjanje jezične zapreke ciljnoj skupini znatno olakšati kvalitetnu prijavu.

Da. Uz poseban provedbeni instrument, nuždan Hrvatskoj, novi zakon o javnoj nabavi bit će okvir prema kojem će se određivati pravila prijave i dodjele sredstava. Interes će svakako izazvati i izmjene Zakona, od kojih bih u segmentu privatnog tržišta istaknula možda najvažniju za ponuđače – najniža cijena neće biti odlučujuće mjerilo. Dođuše, nije ni sada, ali prođe li zakon saborski postupak, sustav bodovanja kvalitete ponude u kombinaciji s cijenom i kriterij ekonomski najisplativije ponude bit će jasnije određeni.

Ekonomski najisplativija ponuda naručiteljima je otvorena kao mogućnost. No naše iskustvo pokazuje malu zainteresiranost naručitelja u raspisivanju javnog nadmetanja prema uvjetima ekonomski najpovoljnije ponude. Možda je najlakši put do sada, barem naručiteljima, bio istaknuti najnižu cijenu kao odlučujući faktor jer to zahtijeva matematičku operaciju, a ne kvalitativnu. U Hrvatskoj je u protekle dvije do tri godine zabilježeno možda dva posto nadmetanja na godinu u kojima je bila riječ o ekonomski najpovoljnijoj ponudi.

Vjerujem da će vođenje postupka na hrvatskom jeziku i prema nacionalnim pravilima pridonijeti tomu. S kriterijem bodovanja prema kojem će bodove manje ili više donositi cijena vrednovat će se i dodana vrijednost koju ponuđači daju, što im olakšava situaciju. Veliki sustavi, kao što je onaj iz kojeg dolazim, ozbiljni su, s važnim referencijama, ali i sustavi koji ulažu velik novac u poboljšanje kvalitete rada i ljudi, zbog čega kriterij najniže cijene katkad više demotivira nego što motivira.

Centralizacija nabave nije samo ušteda, nego, dugoročno, primjena vrijednosti standardizacije onoga što se nabavlja. Središnja nabava mora se zrcalno prenijeti i na ponuđače. Nema monopol, općenita bi preporuka bila iskoristiti mogućnost zajednice ponuđača. Središnja nabava cilja na velike volumene, velike isporuke, okvirne sporazume i sigurnost opskrbe, bilo robom bilo uslugom, a u vrlo malom dijelu radovima. Mi na neki način sugeriramo optimizaciju na strani ponuđača.

Treba iskoristiti mogućnost koju zakon pruža, a to je ujedinjenje. Zajednica ponuđača može pokriti rupe u vlastitom asortimanu i upotpuniti svoju ponudu tuđom. Mnogo tvrtki može u svakom trenutku biti sposobno dostaviti traženu robu, odnosno uslugu, a sklapanjem okvirnog sporazuma s naručiteljem može osigurati posao najviše četiri godine. Teško je uspjeti sâm ako je posao opsežan, a ujedinjenjem se postižu veliki rezultati.