Trakavica o ‘prodaji poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske’ nikako da se završi. Nakon trenutačno vrijedeće uredbe o tome trebao bi se napokon prihvatiti i zakon. No nakon prvog tzv. čitanja predloženog zakona u Saboru ‘pauza’ još nije završila unatoč tomu što traje od 15. prosinca prošle godine. A i ne čudi to, pa radi se o neiscrpnom izvoru mogućnosti rekretarenja i korumpiranja u nadležnim tijelima državne uprave.
Govorom državne administracije, na Jelačićevu trgu u najstrožem središtu Zagreba, u omanjem poslovnom prostoru u vlasništvu Republike Hrvatske, obavljena se mali obiteljski posao od 1953. Zakupci toga poslovnog prostora već dulje uporno nastoje pokrenuti postupak otkupa (propisan uredbom ili možda i zakonom). Ali nikako da im to ponešto rukom, žalili su se, pa i pisaši premijerki, no postupak nikako da se pokrene.
A onda se napokon u ime Središnjega državnog ureda za upravljanje državnim imovinom dopisom osobno javio državni tajnik Jozo Sarač, pozivom zakupcu da dostavi bilancu, račun dobiti i gubitka te statistički izvještaj za 2008., a sve kako bi eventualno mogli postupiti po zahtjevu za otkup poslovnog prostora.
Pitanje glasi što će gospodinu državnog tajnika podaci o poslovanju zakupca, zar se uvjeti otkupa (pa i cijena) ne bi trebali određivati prema četvornom metru, atraktivnosti lokacije i ostalim kriterijima umjesto prema iskazanoj dobiti zakupca?
