Kamo s novcem? Te slatke brige u ovo vrijeme muče samo rijetke, dobro potkožene. Takvi pak ‘stanuju’ u telekomunikacijskom sektoru.
Telekomunikacijski sektor sam po sebi kapitalno je intenzivan, a ulaganja u nove tehnologije i usluge trajno su na zavidnoj razini. Cijela ICT industrija danas je na velikoj prekretnici – treba pametno uložiti u nešto što će u budućnosti donijeti nove prihode jer stari izvori presušuju. Dovoljno je pogledati kretanja na malom hrvatskom tržištu – najavljaju se ulaganja u fiksnu optičku i mobilnu LTE infrastrukturu, nove usluge u oblaku i općenito konvergencija telekoma i IT-a, što se najbolje ogleda u HT-ovoj akviziciji Combisa. Preuzimački su apetiti sve veći. Ni Vipnet, odnosno njegov vlasnik Telekom Austria, više ne skriva želju da se što prije proširi i na fiksnim segment pa je oko bacio na gotovo sve alternativne telekomunikacijske operatere, koji se pak jednako tako žarko žele prodati, pa su se i pregovarački stolci užarili. Na globalnom tržištu priča je slična, samo su brojke mnogo veće. U susjedstvu se, recimo, prodaje Telekom Srbije, što bi, budući li ga na kraju kupili Telekom Austria ili Deutsche Telekom, moglo promijeniti i odnose snaga u regiji. Strateški izazov svih tih igrača jest odgovor na pitanje u što danas investirati da bi se sutra osiguralo stabilno poslovanje i novi prihodi.
Na osnovi iskustva u radu u telekomunikacijskom sektoru i s obzirom na globalne trendove u A.T. Kearneyju vide četiri moguća područja u koja telekomi mogu danas ulagati – u vlastitu infrastrukturu, kako bi osigurali nove usluge i dobili izvore novih prihoda, u akviziciju telekomunikacijskih poduzeća, kako bi proširili vrstu usluga i osvojili nova tržišta, u akviziciju IT pružatelja usluga, kako bi proširili usluge na tu djelatnost te u akviziciju ili spajanje u medijskoj industriji ili energetskoj infrastrukturi kako bi se proširili i na te djelatnosti.
Tradicionalni prihodi telekom-operatera pod pritiskom su ekonomske krize, regulatora i konkurencije. Rješenja za nastalu situaciju traže se u novim uslugama i novim kupcima. Nove su usluge najvećim dijelom vezane uz internet i medije – traži se brži pristup internetu, usluge IP televizije, videosadržaja na zahtjev i sl. Ovdje se telekom-operateri bave u klasičnom smislu omogućavanjem pristupa internetu i prijenosa podataka na daljinu.
No primjetan je sve veći utjecaj, odnosno spajanje i s medijskom industrijom. Tako telekomunikacijski operateri pružaju usluge IP televizije, pristupa videosadržaju na zahtjev, omogućavaju transakcije u domeni e-poslovanja i zabavu na online igrama.
Zanimljivo je da je danas prihod od online-usluga raspoređen tako da gotovo 95 posto otpada na e-transakcije i pristup raznom medijskom sadržaju, dok svega pet posto odlazi na uslugu pristupa internetu i klasične usluge prijenosa podataka na daljinu – kaže Tomislav Čorak, principal u A.T. Kearneyju.
Dakle, operateri telekomunikacijskih usluga danas moraju osigurati sve pretpostavke za kontrolu pristupa medijskom sadržaju koji nosi velik dio novih prihoda na internetu. Da bi to osigurali, telekomunikacijski operateri moraju ulagati u infrastrukturu – mrežu optičkih kabela, mobilne stanice za prijenos podataka i sl. To su velika sredstva koja nemaju tako brz povrat, a istodobno su pod budnim okom regulatora. Da bi bili jači i osigurali veću bazu za investiranje, telekom-operateri spajaju operacije mobilne i fiksne telefonije pa danas gotovo globalno nema velikih igrača koji nisu krenuli u smjeru konvergiranih operatera.
Osnovni razlog spajanja nije smanjenje troškova poslovanja, nego stvaranje uvjeta za povećanje prihoda. Strategija je vrlo jednostavna: spojiti baze kupaca i proširiti na sve njih kombinirane usluge mobilne telefonije, fiksne telefonije i pristupa internetu – kaže Čorak. Drugi oblik ulaganja u širenje poslovanja jest akvizicija drugih operatera telekomunikacijskih usluga. Prema Čorku postoje dva tipa akvizicija. Prvi je vezan uz akviziciju telekomunikacijskih operatera koji pružaju komplementarnu uslugu, npr. kada operater usluga mobilne telefonije akvizira tvrtku koja je operater u fiksnoj telefoniji ili obratno. Npr., na hrvatskom se tržištu već neko vrijeme govori o spajanju Vipneta i Metroneta, čime bi se Vipnet proširio i na usluge fiksne telefonije u klasičnom smislu. Drugi je način vezan uz širenje poslovanja u regiji, odnosno uz akvizicije operatera telekomunikacijskih usluga u drugim državama. U regiji Jugoistočne Europe imamo dva dominantna strana igrača: to su njemački Deutsche Telekom i austrijski Mobilkom. No postoji i niz operatera koji su još djelomično ili u potpunosti u državnom vlasništvu, na primjer Telekom Slovenije, BH Telekom, Telekom Srbije i sl., zbog čega treba očekivati daljnju konsolidaciju tržišta u regiji.
