lidacijom fiskalne politike (čitaj smanjenjem deficit i zaduženja), obraćanjem pozornosti na pregrijavanje ekonomija u razvoju, bavljenjem sve višim cijenama sirovina i osnovnih dobara te stvaranjem radnih mjesta. Valja držati jedno oko na Japanu i drugo u Sjevernoj Africi, dodaju. I dalje se govori o stavljanju brnjice financijskom sektoru, no sve ostaje na načelnim i sasvim ispravnim pričicama, jer dok izražavaju potrebu za manjim bonusima i rizikom i obeckavaju da će ovo i ono, bankari zijevaju i isplaćuju si lovu sve po starom. Sve drhte od regulative i sastanaka MMF-a.
Što se tiče spomenute nadzorne uloge Fonda, ministri financija jedva čekaju trogodišnje izvješće o nadzoru u kojem će pisati koliko efikasno, ravnomjerno i uopće smisleno funkcionira dosadašnji MMF-ov nadzor. Onda će ga poboljšati ondje gdje treba i ojačati da bude još efikasniji u praćenju i lociranju sistematskih rizika. O pitanju tokova kapitala sročena je toliko mutna objava kakve se ni Sveta Stolica ne bi posramila. Oni će uzeti u obzir specifične okolnosti od zemlje do zemlje, sve koristi, produbit će analizu, težiti usklađenom i uravnoteženom globalnom pristupu itd.
Ne mogu se načekati ni iduće rasprave o globalnoj financijskoj sigurnosnoj mreži namijenjenoj sistematskim krizama, a zgodan detalj u tom dijelu priopćenja njegov je kraj u kojem stoji ‘pozivamo na daljnji napredak na putu prema stvaranju SDR košarice, temeljenom na kriterijima’. Ruku na srce, prilično beđasta i nejasna konstrukcija vjerojatno cilja na širenje MMF-ove košarice valuta, ponajprije kineskim juanom, čime se razvijeni nadaju dovesti pod kontrolu kineski tečaj. Malo je reći da Kinezi dosad i nisu bili posebno zagrijani za tu ideju. Odavno je postalo jasno da takvi sastanci i nemaju neku upotreblju ulogu i više služe kao grupna terapija u kojoj svatko istreće svoje frustracije.
