Povratak rasta cijena novi udar na hrvatske izvoznike. Naša inflacija, iako uvezena, bit će veća nego kod razvijenih. I hrvatsko oružje za borbu slabašno je poput mača kojim se juriša na zmaja. A tako se može pobijediti samo u bajkama.
Globalno labava monetarna politika mrtva je! Europska središnja banka prvi je put nakon srpnja 2008. podignula kamatne stope, a procjenjuje se da će to do kraja godine učiniti još nekoliko puta. Američki FED kani dovršiti 600 milijardi dolara težak paket nazvan QE 2 (engl. quantitative easing, odnosno oslobađanje novca), najvjerojatnije će odustati od QE 3 – i to bi bilo to, nema više. Što je zajednički nazivnik tim odlukama s ove i s one strane Velike bare? Inflacija!
Inflacija, međutim, nije iznenađenje. I naši su analitičari procjenjivali da svi ti biljuni raznih valuta kojima se spašavala svjetska ekonomija moraju negdje isplivati i, sustavom spojenih posuda, pojaviti se i u malenoj Hrvatskoj. Marko Škreb, glavni ekonomist PBZ-a, kaže da svijetom pliva golema količina novca, pri čemu se dio prelijeva u cijene nafte, sirovina, hrane. Međutim, upozorava na to da inflacija mjeri samo cijene dobara i usluga, a ne ostale aktive poput dionica i nekretnina, pa ako se taj novac i neće u cijelosti manifestirati u inflaciji, stvarat će se baloni, tumači Škreb.
Kako stvari sada stojte, Hrvati više od ostalih imaju razloga za brigu. Ne samo zato što će naša inflacija (iako uvezena) biti veća nego kod razvijenih – kod nas se procjenjuje na tri posto, u eurozoni na najviše 2,5 – nego po najprije zato što nam je oružje za borbu slabašno. Iz toga izvira dva pitanja: čime ćemo ublažiti posljedice inflacije i, još važnije, trebamo li je uopće? Bi li nam inflacija nekim čudom ipak mogla pomoći?
Naši su analitičari rezolutni u ocjeni: nikakva nam inflacija nije dobrodošla. Glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić kaže kako s inflacijom ni jedna djelatnost neće profitirati: – Uz pretpostavku stabilnog tečaja veći rast cijena u Hrvatskoj nego kod vanjskotrgovinskih partnera smanjio bi našu cjenovnu konkurentnost jer bi povećao cijenu inputa domaćih proizvođača. U slučaju promjene tečajne politike Hrvatskoj bi cijene brže rasle zbog uvozne ovisnosti, što bi neutraliziralo pozitivne učinke deprecijacije tečaja na izvoz. I nefleksibilno tržište rada smanjuje djelovanje tečajne politike na rast konkurentnosti – tumači Šantić, dodajući kako je domaća potražnja i dalje skromna, zbog čega veće ulazne troškove proizvođači neće moći potpuno svaliti na krajnje kupce.
Škreb kaže kako se može činiti da bi ciljana inflacija, recimo od četiri do pet posto, bila dobra jer bi smanjila previsoke plaće. Međutim, to bi nam smanjilo konkurentnost i izvoz jer eurozona cilja na dva posto inflacije, a naša će biti otprilike tri posto: – Nema supstituta za strukturne reforme.
Dohodak pada zbog odljeva kapitala, a bez dohotka nema ni ulaganja ni poticanja izvoza. Zašto ne bi pomogle ni inflacija ni devalvacija, Guste Santini potkrepljuje podacima. Otkako smo u krizi/recesiji, deficit se u platnoj bilanci smanjio čak četiri puta – s 31,8 milijardi kuna u 2008. na ‘samo’ 5,1 milijardu u 2010. Smanjio se i deficit vanjskotrgovinske bilance (doduše, ne zato što smo iznebuha postali izvozni rekorderi, nego zbog toga što se smanjila potrošnja, posredno i uvoz), i to s 27,8 milijardi kuna minusa na samo 1,2 milijarde. I to su odlične vijesti. No naizgled dobar trend poražava nešto drugo, čemu nitko ne posvećuje dostojnu pozornost. Tako su trendovi potpuno pogrešni sve dok se smanjuje raspoloživi dohodak! A dohodak pada zbog odljeva kapitala, vraćanja dugova i kamata (ponešto i dividendi), što je dugoročan trend. To je temeljno ograničenje bilo kakva dinamiziranja gospodarstva, jer bez ostvarenog dohotka nema ni ulaganja ni poticanja izvoza.
Dobra vijest za proračun Kaže da, teoretski, rast cijena može biti dobra vijest za proračun jer inflacija podiže nominalne veličine, pa će i uplate PDV-a i carina nominalno rasti: – To je dobra vijest i za sve dužnike koji imaju fiksne kamate jer će one realno pasti. Ako imate kredit uz šest posto, a inflacija skoči na tri posto, realne su kamate tri posto. Za štediše je to loša vijest jer će njihove realne kamate biti niže. Konačno, ima mišljenja da bi takva inflacija mogla stvoriti iluziju da se nešto zbiva. Sve će nominalne veličine biti više, što može stvoriti dojam jačanja gospodarske aktivnosti. Budući da je ona uvelike stvar očekivanja, to možda probudi optimizam kod nekih – procjenjuje Škreb.
