Vladina politika nedovoljno prepoznaje društvenu i ekonomsku važnost obiteljskih tvrtki. Treba utemeljiti instituciju koja će prikupljati podatke i slušati probleme obiteljskih tvrtki te uključiti predstavnike obiteljskog biznisa u privatno-javni dijalog.
Naglasio je da je u procesu nasleđivanja najvažniji prijenos vrijednosti putem jasno utvrđene strukture nasleđivanja. Naveo je primjer iz vlastite obiteljske tvrtke Makro 5 Gradnja, koji se zasniva na pisanom dokumentu koji obuhvaća povijest i vrijednosti tvrtke, ali i vrlo detaljna pravila što nasljednici smiju, a što ne smiju raditi. Primjerice, prije nego što se uključe u obiteljski biznis moraju imati iskustva rada u drugim poduzećima, a u javnosti se ne smiju pojaviti u alkoholiziranu stanju.
- Važno je naučiti djecu da prepoznaju odgovornost koja dolazi uz vlasništvo – naglasio je Žigante, dok je direktorica Mateja Veselica ukratko predstavila udrugu koja prikuplja iskustva i kroz studije po maže osvještavati problem obiteljskih kompanija.
Jedan je tih problema svakako je potcenjivanje obiteljskih tvrtki s pozicije investitora te percepcija ograničenog rasta iako su, složila se i Vedrana Jelušić Kašić iz Europske banke za obnovu i razvoj, turbina ekonomskog rasta. Navela je pozitivne primjere ulaganja u obiteljska poduzeća u regiji – Agrokor i Atlantic Grupa u Hrvatskoj te Victoria grupe u Srbiji. U Velikoj Britaniji pak obiteljske tvrtke predstavljaju 65 posto kompanija u privatnom vlasništvu, dok u SAD-u 223 tvrtke u privatnom vlasništvu zapošljavaju 4,4 milijuna ljudi. Kako bi se pripremili i privukli ulagače, Jelušić Kašić smatra da se predstavnici obiteljskih tvrtki ponajprije trebaju konzultirati s onima koji imaju iskustva s vanjskim ulagačima, a da bi ih zadržali, moraju se fokusirati na unapređenje korporativnog upravljanja.
