Home / Poslovna scena / Nova generacija treba dići prodaju čokolade i čaja na razinu kave Illy

Nova generacija treba dići prodaju čokolade i čaja na razinu kave Illy

  • Često govorimo o problemima nasljeđivanja obiteljskih tvrtki. Kako ste vi s bratom i sestrom podijelili pozicije? Kako ustanoviti koji će nasljednik dobiti koju funkciju? Rekao bih da u tome veliku ulogu mora imati stariji naraštaj. On treba pomoći u donošenju te odluke, u određivanju što će biti uloga svakog mlađega člana. Nastojimo primjenjivati načelo profesionalnosti u donošenju takvih odluka. Dakle, s obzirom na obrazovanje pojedine osobe, na radno iskustvo, stajalište… to su stvari o kojima se vodi računa. Pri tome se sve više koristimo vanjskim uslugama, primjerice članova našeg Odbora direktora ili konzultanata, jer smatramo da je mišljenje male grupe ljudi koji nisu članovi obitelji veoma važno za ispravno donošenje odluke komu povjeriti vođenje kompanije. Pokušavamo tu odluku učiniti što više stručnom. Naravno, i uloga oca i majke pri njezinu donošenju vrlo je važna.

  • Očekujete li da vaša kći nastavi obiteljsku tradiciju? Znam da djeca obično rade suprotno od onoga što im roditelji kažu. Upravo zato nisam nikad predlagao kćeri da radi u firmi. Podržavao sam je, dopuštajući joj da studira ono što želi. Studirala je tjelesnu kulturu i diplomirala s maksimalnim brojem bodova. Poslije se zaposlila kao osobna trenerica, potom je podučavala na fakultetu te stekla diplomu iz nutricionizma. To ju je malo približilo kompaniji. Tek poslije, u 31. godini, došla je u Trst i rekla mi da bi željela raditi u obiteljskoj kompaniji. Počela je raditi na Universitas del Caffe kao predavačica. Poslije ju je gospođa zadužena za internacionalne poslove u Illyju, a koja je odlazila iz kompanije, uvjerila da se natječe za njezinu mjesto. Za taj posao natjecali su se i vanjski kandidati i oni iz kompanije. Moja kći tako je uspjela dobiti prvu menadžersku poziciju u kompaniji.

  • Često ste dobivali ponude za prodaju kompanije, no odgovor je uvijek bio da Illy nije na prodaju. Što bi bilo kad bi sljedeća generacija odlučila prodati tvrtku? Moram iskreno reći da bih bio razočaran. Nadam se da se to neće dogoditi.

  • Pročitala sam da biste ipak mogli prodati dio tvrtke privatnim investitorima bude li vam zatrebao kapital. Koliki postotak kompanije biste im prepustili? To je bio hipotetski odgovor. Pitanje hoćemo li na burzu postavljaju nam gotovo svaki mjesec. Trenutačno nema razloga da idemo na burzu skupljati kapital. Imamo dobre rezultate, razina duga je jedan prema jedan s neto kapitalom, pa za tim nemamo potrebe. To je dakle bio samo teoretski odgovor – kad ne bismo imali dovoljno sredstava za financiranje projekata, mogli bismo prodati udjel. Illy je dosad samo kupovao, ništa nije prodavao.

  • Svaki novi naraštaj obitelji Illy proširivao je portfelj nekim novim proizvodom. Imate li ideju u kojem će se smjeru zaputiti sljedeća generacija? Moj djed je počeo s tri segmenta, kavom, čokoladom i voćem, od kojeg je planirao raditi džemove. No, nakon Drugog svjetskog rata nije bilo jednostavno nabaviti kakaovac pa je odustao od proizvodnje čokolade, a zemljište na kojem se bavio voćarstvom bilo je u bivšoj Jugoslaviji pa je nacionalizirano. Silom prilika stoga se koncentrirao na kavu. Otac je poslije proširio biznis na čaj. No, tek nedavno smo se odlučili diverzificirati. Kupili smo tvornicu čokolade, čaja, vinariju te kompaniju koja proizvodi džemove. Zadatak za novu generaciju bi trebao biti povećanje prodate čaja i čokolade do razine na kojoj je danas kava. Sada kava, naime, čini više od 90 posto naše prodaje. A peta bi generacija trebala iskoristiti taj novčani tok, stvoren prodajom kave, čaja i čokolade, i reinvestirati ga u rast vinskog biznisa. Vinski biznis, globalno gledano, ima veliki potencijal. Godišnji promet vina u svijetu veći je od kave, čokolade i čaja zajedno. No, taj je sektor kapitalno intenzivan. Usporedbi radi, većinu kompanija koje se bave proizvodnjom hrane možete kupiti po cijeni njezina godišnjeg prometa, a mi smo vinariju kupili po cijeni 16 puta većoj od njezina prometa. Razlog je tomu što ulaganje u vinarstvo uglavnom predstavlja investiciju u nekretnine, u zemljište. Ako četvrta generacija napravi dobar biznis s čajem i čokoladom, peta će moći ulagati u vino.

  • Bila sam iznenada kad sam pročitala da imate samo 40 posto vlasništva u Agrimontani. Zašto ste kupili manjinski udjel? Vlasnik nije želio više prodati. Poznavao sam osnivača Agrimontane više od 30 godine. U Agrimontani su bila dva partnera. Jedan od njih više nije mogao raditi, pa su njegov mladi brat, sin i kći, došli k nama i predložili nam da uđemo s njima u partnerstvo. Mi smo prihvatili tu ponudu. Iako smo manjinski vlasnici, partnerstvo dobro funkcionira. Moram napomenuti da postoji snažno partnerstvo između Agromontane i naše druge tvrtke Dommori. Dommori, naime, prodaje proizvode Agrimontane u maloprodaji, a Agrimontana prodaje profesionalne čokolade Dommorija. Usput rečeno, u tvrtkama koje smo kupili nastojimo, gdje god je to moguće, ostaviti bivšeg vlasnika ili njegova nasljednika da vodi kompaniju. To smo napravili u Dommoriju i u Dammann Freresu.

  • Illycaffè je patentirao digitalni stroj za sortiranje koji odstranjuje defektna zrna fotografijski oblik i boju zrna. Zvuči prilično perfekcionistički. Jeste li tražili istu perfekciju pri akvizicijama? Strategiju kakvu imamo u biznisu s kavom slijedimo i u drugim biznisima. Izvrsnost i vrhunska kvaliteta su vrijednosti kojima težimo. Stoga mi učimo uzgajivače kave kako da proizvode što manje defektnog zrna. To je jako bitno u proizvodnji kave. Za jednu šalicu kave potrebno je 50 zrna kave. Ako je samo jedno defektno, to će se osjetiti u okusu. Dakle, ako u ukupnoj količini kave ima dva posto defektnog zrna, teoretski će u svakoj šalici kave biti po jedno. To je za nas neprihvatljivo.

  • Rade li i druge kompanije takvo sortiranje zrna kave? Ne. Dva su razloga za to. Prvi je zato što druge kompanije ne proizvode samo espresso nego različite proizvode od kave, a espresso im je tek mali segment. Za razliku od nas druge kompanije ne primjenjuju ‘pressurization’, poseban proces čuvanja kave u posudama pod tlakom bez zraka, koji dodatno pojačava okus kave. Ako su zrna loša, ‘pressurization’ će pojačati i taj loši okus. To nam je još jedan razlog za sortiranje zrna.

  • P&G, Nestlé i slične kompanije ne smatrane konkurentima jer posluju u niši. Ipak, je li moguće da one uđu u vašu nišu? Bilo bi moguće, ali to bi bilo jako teško. Mi smo jedina tvrtka u biznisu s kavom koja proizvodi samo jednu jedinu vrstu. Tu sam odluku donio početkom 80-ih godina. Kad sam došao u tvrtku, imali smo 13 vrsta kave. Pitao sam se zašto bi kupci kupovali našu kavu, a ne nečiju drugu? I odgovor je glasio: Zato što imamo drugačiji proizvod, zato što je on jedinstven. Rekao sam, idemo se riješiti svega što nije jedinstveno. Tako smo se polako rješavali svega osim espresso. Danas, gdje god na putovanju pronadete znak Illy, u 143 zemlje svijeta, dobit ćete jednu te istu Illy kavu. Svugdje će biti jedinstvena. Tu strategiju, ako s njom krećete sada od nule, gotovo nije moguće kopirati.

  • Ipak, ušli ste u partnerstvo s Coca-Cola. Zašto ste se odlučili na taj korak? Htjeli smo razviti nišu na ‘ready-to-drink’ tržištu. Vidjeli smo da kupci žele gotove proizvode, pripremljene za konzumaciju, pa smo odlučili na tržište izbaciti visokokvalitetnu kavu u tom segmentu. Coca-Cola je u to vrijeme već imala ‘ready to drink’ kavu. Slučajno smo, u vrijeme kad nas je Coca-Cola kontaktirala, upravo završavali istraživanje razvoja novog ‘ready to drink’ proizvoda. Radili smo na tome nekoliko godina jer nije jednostavno ekstrahirati najbolje supstance iz kave i potom ih očuvati u tom tekućem stanju.

  • Budući da posluju u premium segmentu, koliko je recesija ostavila traga na rezultate? U biznisu s kavom imali smo dvije godine stabilizacije, dok je u drugim biznisima samo smanjen rast. Još nemamo finalne brojke, ali smo lani ostvarili prihod od gotovo 300 milijuna eura.

  • Iako smo susjedi, Illy kava ne može se često naći u kafićima u Hrvatskoj… Mi imamo selektivnu distribuciju, jer nam cilj i strategija nisu da budemo u svakom kafiću. Idealan omjer za nas je da jedan od 10 ili 20 kafića ima Illy kavu, dakle, da imamo pet do deset posto tržišta. U Italiji, gdje i dalje ostvarujemo gotovo 50 posto ukupnih prihoda, naš udjel u HoReCa segmentu je oko sedam posto. Naravno, planiramo se širiti posvuda, pa i u Hrvatsku. Imamo već dva Espressamentea, a planiramo otvarati i nove. Također, raste i broj kupaca u Hrvatskoj hvaljujući aktivnostima našeg distributera.

  • Kako napreduje širenje Espressamentea? Imamo sada oko 230 takvih kafića u svijetu. Novi menadžer, kojeg smo zaposlili prije dvije godine, malo je promijenio formulu otvaranja Espressamentea, tako da ih sada otvaramo uglavnom na kolodvorima, aerodromima, u šoping-centrima, hotelima, muzejima… Također, umjesto mnogo malih franšizera, tražimo master franšizere. Nedavno smo i renovirali jedini Espressamente u našem vlasništvu u Francuskoj, gdje planiramo otvoriti dodatnih pet. Na to smo se odlučili kako bismo nove proizvode odmah mogli plasirati i teširati ih. Osim toga, želimo time pokazati da i kao mali lanac možemo biti profitabilni.