Nova generacija treba dići prodaju čokolade i čaja na razinu kave Illy

Često govorimo o problemima nasljeđivanja obiteljskih tvrtki. Kako ste vi s bratom i sestrom podijelili pozicije? Kako ustanoviti koji će nasljednik dobiti koju funkciju? Rekao bih da u tome veliku ulogu mora imati stariji naraštaj. On treba pomoći u donošenju te odluke, u određivanju što će biti uloga svakog mlađega člana. Nastojimo primjenjivati načelo profesionalnosti u donošenju takvih odluka. Dakle, s obzirom na obrazovanje pojedine osobe, na radno iskustvo, stajalište… to su stvari o kojima se vodi računa. Pri tome se sve više koristimo vanjskim uslugama, primjerice članova našeg Odbora direktora ili konzultanata, jer smatramo da je mišljenje male grupe ljudi koji nisu članovi obitelji veoma važno za ispravno donošenje odluke komu povjeriti vođenje kompanije. Pokušavamo tu odluku učiniti što više stručnom. Naravno, i uloga oca i majke pri njezinu donošenju vrlo je važna.

Očekujete li da vaša kći nastavi obiteljsku tradiciju? Znam da djeca obično rade suprotno od onoga što im roditelji kažu. Upravo zato nisam nikad predlagao kćeri da radi u firmi. Podržavao sam je, dopuštajući joj da studira ono što želi. Studirala je tjelesnu kulturu i diplomirala s maksimalnim brojem bodova. Poslije se zaposlila kao osobna trenerica, potom je podučavala na fakultetu te stekla diplomu iz nutricionizma. To ju je malo približilo kompaniji. Tek poslije, u 31. godini, došla je u Trst i rekla mi da bi željela raditi u obiteljskoj kompaniji. Počela je raditi na Universitas del Caffe kao predavačica. Poslije ju je gospođa zadužena za internacionalne poslove u Illyju, a koja je odlazila iz kompanije, uvjerila da se natječe za njezinu mjesto. Za taj posao natjecali su se i vanjski kandidati i oni iz kompanije. Moja kći tako je uspjela dobiti prvu menadžersku poziciju u kompaniji.

Često ste dobivali ponude za prodaju kompanije, no odgovor je uvijek bio da Illy nije na prodaju. Što bi bilo kad bi sljedeća generacija odlučila prodati tvrtku? Moram iskreno reći da bih bio razočaran. Nadam se da se to neće dogoditi.

Pročitala sam da biste ipak mogli prodati dio tvrtke privatnim investitorima bude li vam zatrebao kapital. Koliki postotak kompanije biste im prepustili? To je bio hipotetski odgovor. Pitanje hoćemo li na burzu postavljaju nam gotovo svaki mjesec. Trenutačno nema razloga da idemo na burzu skupljati kapital. Imamo dobre rezultate, razina duga je jedan prema jedan s neto kapitalom, pa za tim nemamo potrebe. To je dakle bio samo teoretski odgovor – kad ne bismo imali dovoljno sredstava za financiranje projekata, mogli bismo prodati udjel. Illy je dosad samo kupovao, ništa nije prodavao.

Svaki novi naraštaj obitelji Illy proširivao je portfelj nekim novim proizvodom. Imate li ideju u kojem će se smjeru zaputiti sljedeća generacija? Moj djed je počeo s tri segmenta, kavom, čokoladom i voćem, od kojeg je planirao raditi džemove. No, nakon Drugog svjetskog rata nije bilo jednostavno nabaviti kakaovac pa je odustao od proizvodnje čokolade, a zemljište na kojem se bavio voćarstvom bilo je u bivšoj Jugoslaviji pa je nacionalizirano. Silom prilika stoga se koncentrirao na kavu. Otac je poslije proširio biznis na čaj. No, tek nedavno smo se odlučili diverzificirati. Kupili smo tvornicu čokolade, čaja, vinariju te kompaniju koja proizvodi džemove. Zadatak za novu generaciju bi trebao biti povećanje prodate čaja i čokolade do razine na kojoj je danas kava. Sada kava, naime, čini više od 90 posto naše prodaje. A peta bi generacija trebala iskoristiti taj novčani tok, stvoren prodajom kave, čaja i čokolade, i reinvestirati ga u rast vinskog biznisa. Vinski biznis, globalno gledano, ima veliki potencijal. Godišnji promet vina u svijetu veći je od kave, čokolade i čaja zajedno. No, taj je sektor kapitalno intenzivan. Usporedbi radi, većinu kompanija koje se bave proizvodnjom hrane možete kupiti po cijeni njezina godišnjeg prometa, a mi smo vinariju kupili po cijeni 16 puta većoj od njezina prometa. Razlog je tomu što ulaganje u vinarstvo uglavnom predstavlja investiciju u nekretnine, u zemljište. Ako četvrta generacija napravi dobar biznis s čajem i čokoladom, peta će moći ulagati u vino.

Bila sam iznenada kad sam pročitala da imate samo 40 posto vlasništva u Agrimontani. Zašto ste kupili manjinski udjel? Vlasnik nije želio više prodati. Poznavao sam osnivača Agrimontane više od 30 godine. U Agrimontani su bila dva partnera. Jedan od njih više nije mogao raditi, pa su njegov mladi brat, sin i kći, došli k nama i predložili nam da uđemo s njima u partnerstvo. Mi smo prihvatili tu ponudu. Iako smo manjinski vlasnici, partnerstvo dobro funkcionira. Moram napomenuti da postoji snažno partnerstvo između Agromontane i naše druge tvrtke Dommori. Dommori, naime, prodaje proizvode Agrimontane u maloprodaji, a Agrimontana prodaje profesionalne čokolade Dommorija. Usput rečeno, u tvrtkama koje smo kupili nastojimo, gdje god je to moguće, ostaviti bivšeg vlasnika ili njegova nasljednika da vodi kompaniju. To smo napravili u Dommoriju i u Dammann Freresu.