Što i tko jamči da je proizvod doista ekološki? Tradicionalna proizvodnja nije nužno ekološka, iako većina ljudi upravo to misli. Zapravo, riječ je samo o tradicionalnoj tehnologiji ili recepturi – a sastojci mogu biti kojekakvi.
Ako je hrana, onda može biti samo zdrava. Ne postoji sintagma ‘nezdrava hrana’ – taj će prehrambeni aksiom u svakoj prilici izvući za-griženi agronomi i nutricionisti. Prije 40-50 godina nitko razuman ne bi im mogao kontrirati. No u post industrijskoj epohi, u kojoj je sve manje čistog zraka, neonečišćenog tla i bistrih, zdravih kiša, taj je aksiom prilično poljuljan. Dovoljno je samo sjetiti se posljednje kineske epizode s plastičnom rižom koja je neobjašnjivo slabašno prošla u medijima. Kinezi su, naime, ‘izumili’ kombinaciju krumpira i plastike za savršen (i jeftin!) izgled tog iznimno traženog ugljikohidrata. Koncentracija plastike tolika je da umjesto dvije šake riježe komotno možete pojesti cijelu plastičnu vrećicu. No i bez te smrtonosne novotarije hrana je sve manje zdrava. Pesticidi i razni drugi otrovi kojima je prskamo i ubrizgavamo ih u kuru ne bi li voće i povrće dulje ostalo primamljivo vratili su nas na put naših djedova i baka. Seljačko je ‘in’, nosi se organsko, eko, bio. Vraćamo se svemu onomu što kao klinici nismo cijenili dok smo posjećivali selo, tražimo izgubljene mirise i okuse sočnih jabuka, krušaka, rajčica, tikvica, lubenica…
Upravo to znači ‘eko’ (sinonimi su ‘prirodno’, ‘organisko’, ‘bio’, svi znače isto). Riječ je o čistoj poljoprivrednoj proizvodnji u harmoniji s prirodom, proizvodnji koja poštuje naše zdravlje i okoliš. Biološki uzgojeni proizvodi rasli su baš kao nekada, slijedeći svoj prirodni ciklus u ritmu izmjene godišnjih doba. Tako se čuva njihova esencija, prirodna ravnoteža između svih hranjivih tvari, minerala, vitamina, esencijalnih masnih kiselina.
Od polja do stola proizvodi se isključivo prirodno, bez uporabe pesticida kemijskog podrijetla (raznih herbicida, insekticida, fungicida), antibiotika, bojila, konzervansa i pojačivača ukusa. Uzgaja se na čistim poljima, daleko od prekrcanih cesta, industrije ili gradskih naselja, za dohranu se rabi kompost, zeleno preoravanje (zaoravanje dušikom bogatih kultura) i rotacija kultura koje se uzgajaju, baš kao nekoć. Za zaštitu se rabe prirodni mehanizmi kao što je sadnja biljaka od čijih mirisa i u prirodi bježe kukci ili paraziti.
Kupiti eko ili konvencionalno, stvar je vlastita afiniteta, no nitko ne može ustvrditi da izbora nema. Nekoliko je trgovina više od desetljeća na tržištu (Gea, bio&bio), otvaraju se nove (Garden), a i na tržnicama je sve više proizvoda s ekocertifikatima. Osvješteni kupci rado kupuju domaće ekoproizvode dokazane kvalitete.
Koliko nam je važno jesti zdravo, potvrdio je i najveći domaći trgovački lanac Konzum koji je u 30-ak svojih trgovina odvijao kutak za Ekozonu. Ondje se kupuju ekopahuljice, orašasti plodovi, sjemenke, suho voće, žitarice, tjestenina, mahunarke, ulje, ocat, začinski umaci, zimnica, sokovi, brašni te svježe voće i povrće. Proizvodi u sklopu brenda Ekozone (proizašao je iz Biovege, odnosno spoj je dvaju brendova – bio&bio i Konzuma) potpuno su prirodni, bez aditiva i pesticida te bez dodatka šećera. I, što je još važnije – domaći su.
