Slaven Fischer, predsjednik HURA-e

Povratak rasta cijena novi udar na hrvatske izvoznike. Naša inflacija, iako uvezena, bit će veća nego kod razvijenih. I hrvatsko oružje za borbu slabašno je poput mača kojim se juriša na zmaja. A tako se može pobijediti samo u bajkama.

Globalno labava monetarna politika mrtva je! Europska središnja banka prvi je put nakon srpnja 2008. podignula kamatne stope, a procjenjuje se da će to do kraja godine učiniti još nekoliko puta. Američki FED kani dovršiti 600 milijardi dolara težak paket nazvan QE 2 (engl. quantitative easing, odnosno oslobađanje novca), najvjerojatnije će odustati od QE 3 – i to bi bilo to, nema više. Što je zajednički nazivnik tim odlukama s ove i s one strane Velike bare? Inflacija!

Inflacija, međutim, nije iznenađenje. I naši su analitičari procjenjivali da svi ti biljuni raznih valuta kojima se spašavala svjetska ekonomija moraju negdje isplivati i, sustavom spojenih posuda, pojaviti se i u malenoj Hrvatskoj. Marko Škreb, glavni ekonomist PBZ-a, kaže da svijetom pliva golema količina novca, pri čemu se dio prelijeva u cijene nafte, sirovina, hrane. Međutim, upozorava na to da inflacija mjeri samo cijene dobara i usluga, a ne ostale aktive poput dionica i nekretnina, pa ako se taj novac i neće u cijelosti manifestirati u inflaciji, stvarat će se baloni, tumači Škreb.

Kako stvari sada stojte, Hrvati više od ostalih imaju razloga za brigu. Ne samo zato što će naša inflacija (iako uvezena) biti veća nego kod razvijenih – kod nas se procjenjuje na tri posto, u eurozoni na najviše 2,5 – nego po najprije zato što nam je oružje za borbu slabašno. Iz toga izvira dva pitanja: čime ćemo ublažiti posljedice inflacije i, još važnije, trebamo li je uopće? Bi li nam inflacija nekim čudom ipak mogla pomoći?

Naši su analitičari rezolutni u ocjeni: nikakva nam inflacija nije dobrodošla. Glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić kaže kako s inflacijom ni jedna djelatnost neće profitirati: – Uz pretpostavku stabilnog tečaja veći rast cijena u Hrvatskoj nego kod vanjskotrgovinskih partnera smanjio bi našu cjenovnu konkurentnost jer bi povećao cijenu inputa domaćih proizvođača. U slučaju promjene tečajne politike Hrvatskoj bi cijene brže rasle zbog uvozne ovisnosti, što bi neutraliziralo pozitivne učinke deprecijacije tečaja na izvoz. I nefleksibilno tržište rada smanjuje djelovanje tečajne politike na rast konkurentnosti – tumači Šantić, dodajući kako je domaća potražnja i dalje skromna, zbog čega veće ulazne troškove proizvođači neće moći potpuno svaliti na krajnje kupce.

Škreb kaže kako se može činiti da bi ciljana inflacija, recimo od četiri do pet posto, bila dobra jer bi smanjila previsoke plaće. Međutim, to bi nam smanjilo konkurentnost i izvoz jer eurozona cilja na dva posto inflacije, a naša će biti otprilike tri posto: – Nema supstituta za strukturne reforme. Dobra vijest za proračun kao da, teoretski, rast cijena može biti dobra vijest za proračun jer inflacija podiže nominalne veličine, pa će i uplate PDV-a i carina nominalno rasti: – To je dobra vijest i za sve dužnike koji imaju fiksne kamate jer će one realno pasti. Ako imate kredit uz šest posto, a inflacija skoči na tri posto, realne su kamate tri posto. Za štediše je to loša vijest jer će njihove realne kamate biti niže. Konačno, ima mišljenja da bi takva inflacija mogla stvoriti iluziju da se nešto zbiva. Sve će nominalne veličine biti više, što može stvoriti dojam jačanja gospodarske aktivnosti. Budući da je ona uvelike stvar očekivanja, to možda probudi optimizam kod nekih – procjenjuje Škreb.

Kad živimo na ovako niskoj nozi, i buđenje optimizma velika je stvar. No ekonomist Guste Santini upozorava: manite se takvog optimizma! Kontrolirana inflacija, koja bi potaknula življu aktivnost (kad cijene rastu, investitori se novca ‘rješavaju’ ulaganjem), može funkcionirati samo u zatvorenim ekonomijama, u kojima tokovi kapitala nisu presudni i koje uvoz drže pod kontrolom. Hrvatska ovisi o (uvezenom) kapitalu, a uvoz još od uvođenja PDV-a nije u stanju kontrolirati.

Hrvatska se inflacije nikad nije riješila, jer što je nelikvidnost nego struktura, odnosno troškovna inflacija? Kad imate skupu državu i neučinkovita poduzeća, dodatno poticati inflaciju isto je kao isušiti mač na zmaja koji rija vatru. Inflacija znači da domaći cijene rastu, dakle inozemne cijene padaju i domaća valuta zapravo aprecira. Jača kuna opet bi pogodovala uvozu i imali bismo još veći deficit. Izvoz u našem slučaju može potaknuti samo poreznom politikom, tako da povećate PDV koji će poskupiti uvoz. No to podrazumijeva koordinaciju svih politika, dakle i monetarne i fiskalne – savjetuje Santini.

A to je već znanstvena fantastika, unatoč tomu što se u vrhu Ministarstva financija dogodila smjena. Koordinacija, suradnja, promišljeno planiranje riješiti su o kojima možemo početi razmišljati eventualno nakon izbora.

Na to da bi inflacija mogla produbiti proračunski deficit, upozoravaju i iz jedne od tri najvažnije svjetske rejting-kuće Fitch Ratingsa. Poručuju da bi, unatoč tomu što Hrvatska u usporedbi sa zemljama u istoj kategoriji (BBB-) ima relativno nisku inflaciju, ona dodatno ugrozila slabu izvoznu konkurentnost i produbila proračunski deficit.

Deficit bi se mogao povećati i zbog parlamentarnih izbora, nepredviđena rasta troškova za mirovine i nezaposlene, a i restructuriranje brodogradilišta može rezultirati dodatnim usklađivanjima budući li izdaci za jamstva veći od očekivanih – poručuju iz Fitcha.

I ne samo to. Inflacija bi širenjem proračunskog deficita i slabim rastom BDP-a mogla oslabiti kreditni rejting koji je, kažu nam, već u opasnosti zbog pretpostavke da ni nova vlada vjerojatno neće ozbiljnije fiskalno konsolidirati proračun.

Dodatni pritisak na silazni rejting bit će i rast vanjskog duga, posebno korporativnog, što može spriječiti ekonomski oporavak i prilično smanjiti devizne pričuve zemlje – upozoravaju iz Fitcha. Umjesto inflacije varijanta spasa moglo bi biti ono o čemu govori i oporba – unutarnja devalvacija, što podrazumijeva pad cijena. Škreb kaže kako nema drugog puta osim smanjenja troškova, dakle fiskalne konsolidacije, no to podrazumijeva nižu inflaciju od one kod glavnih trgovinskih partnera. Ako je nominalni tečaj jednak, onda naša viša inflacija znači pad konkurentnosti poduzeća.

Šantić dodaje da je priča o rastu izvoza prilično jednostavna: treba povećati konkurentnost, i to ponajprije radne snage. A ona se može povećati na dva načina: povećanjem produktivnosti (restructuriranjem gospodarstva i orijentacijom na proizvodnju tehnološki složenijih i vrednijih proizvoda, što je zadaća na dulji rok) i smanjenjem cijene rada, što rezultate pokazuje brzo. Veće porezno opterećenje rada vodi k nižoj razini zaposlenosti, većoj poreznoj evaziji i sporijem rastu produktivnosti.

To znači da buduću vladu čekaju višestruki izazovi jer procjene su kako će inflacija zbog usklađivanja administrativno utvrđenih cijena iduće godine skočiti na 3,5 posto (EU se brine već zbog mršava dva posto!), a Santini se brine da bi svjetsku ekonomiju ponovno mogla pogoditi stagflacija. Zato poručuje: buduća se vlast mora upustiti u potpuno restructuriranje države jer je isključivo država temelj svih ekonomskih izopačenosti.