Zanimljiva plovidba

Visoke potpetice najčešća su ženska slabost. To je na umu imao i Francuz Christian Louboutin u izradi kolekcije ženskih cipela. Možda njegove kreacije ne bi bile u modnom vrhu da sasvim slučajno nije uzeo crveni lak svoje tajnice kako bi uoči revije obojio potplat na cipelama iz nove kolekcije. Nije mogao ni pretpostaviti da će to izazvati veliko oduševljenje muške i ženske publike, no brzo se snašao pa je crveni potplat pretvorio u zaštitni znak svojih potpetica.

Međutim, znala je da će pojedini modni predmet postati poznat ako u nj utka priču o njegovu nastanku. Nijedan njezin izlazak u javnost nije bio dokoličarenje; pomno je birala s kim će biti viđena i komu će prići u društvo te o čemu će razgovarati. Čak je i veze s muškarcima koji su pripadali utjecajnoj društvenoj eliti iskorištavala za vlastitu promidžbu bez obzira na takozvanu emancipiranost i snagu kojom je zračila.

Do danas je ta francuska mudrica ostala vrlo vješta samouka menadžerica, a Poiret i Schiaparelli samo cijenjena kreatorska imena, ali samo u znalačkim modnim krugovima.

Neosporno je nadalje da je Christian Dior začetnik New looka početkom pedesetih, međutim njegov uzlet u modni vrh omogućila je Carmel Snow, tadašnja glavna urednica glasovitog modnog časopisa Harper’s Bazaar. Dior je takvu priliku prigrlio ne samo kao medijsko eksponiranje za jednu sezonu nego je mahnito nastavio gurati svoje kreacije u javnost, shvativši koliko je važno biti medijski praćen, čak i onda kad ga je modna kritika pljuvala.

Dosjetljiv je bio i francuski kolega Louis Vuitton koji se oko 1950. osamostalio u izradi kovčega i shvatio da svaki mora imati svoju šifru i izdvajati se od drugih ne samo izradom nego i osobitošću i prepoznatljivošću.

Vuitton je uvijek imao na umu da je još sredinom 1850. C. F. Worth izmislio visoku modu i da će njegove haljine biti jedinstvene samo ako na njih stavi etiketu sa svojim potpisom. Taj će patent poslije proslaviti Vuittona i plejadu svjetskih dizajnera, ali ne i nesretnog Wortha čije je ime u modnoj povijesti ostalo zabilježeno samo u prvom recima o začecima modne industrije.

Svakako, kad se počela stvarati filmska industrija, tadašnji su se dizajneri čvrsto držali uz lijepe glumice jer su znali da su one najbolji ‘marketinški instrumenti’ za popularnost njihovih kreacija i, konačno, rasprodaju.

Danas uopće nije važno za koju je ulogu Audrey Hepburn bila nominirana za Oscara 1954., ali svaka zaljubljenica u modu zna da se na glamuroznoj dodjeli pojavila u prekrasnoj bijeloj haljini koju je kreirao Givenchy, inače Balenciagin učenik. Međutim, i to se izbrisalo iz modnih redaka jer Givenchyju poslije uopće nije odgovaralo da se spominje u tom kontekstu.

Yves Saint Laurent pak, kao i Cardin, svoj je zanat ispekao kod Diora. Time su se ponosili sve dok sredinom šezdesetih Y. S. L. nije proglašen najmodernijim kreatorom tog vremena.

Bilo je važno prepoznati trenutak i smonio izaći na javnu scenu. Ni Coco, ni Vuitton, ni Dior nisu imali profesionalni put posut ružinim laticama, ali su upornošću, znanjem i kvalitetom itekako utabali put modnoj industriji koju bi s pravom, da su živi, mogli nazvati svojom.

Posjet i druženje sa studentima u Nijemcima posebno su razveselili mlade Osječane s obzirom na izabranu lokaciju susreta. Ne samo zato što se radilo o upoznavanju na izletu u prirodi već i stoga što su se bankari i studenti upoznivali u njihovu kraju i s njihovim krajem. Kako mnogi od njih žele i poslije u životu ostati u svom gradu, kao velik su kompliment primili činjenicu da je Banco Popolare Croatia odlučila doći k njima na upoznavanje. – Svi uvijek vide samo Zagreb i razmišljaju samo o njemu. Divno je vidjeti kako netko razmišlja i o ostalim krajevima Hrvatske i spreman je doći i k nama – složili su se studenti.

Prošle godine na Svjetski dan turizma dodijeljene su nagrade u sklopu projekta CBTour koji sponzorira Banco Popolare Croatia. Projekt općine Nijemci ‘Idemo u Srijem’ osvojio je tom prigodom posebnu nagradu, s obzirom na to da je općina uspjela koristiti fondove Europske unije. Projekt se temelji na ambicioznim planovima za daljnji razvoj, mislim da nam se priče podudaraju i voljeli bismo vidjeti što će biti dalje, na koje bismo sve načine mogli surađivati – objasnio je Gazivoda.

Grupa je nakon ovog uvodnog upoznavanja kretnula na brod Sveta Katarina i plovili po Bosutu, gdje su imali priliku družiti se u vrlo smirujućoj atmosferi. Studenti su to vrijeme iskoristili da bi bankare još bolje upoznali. Na kraju vožnje grupu je dočekao i roštilj, što je dan učinilo još ljepšim. – Posjet Nijemcima je naše brige i fakultetske obveze na jedan dan prebacio u drugi plan. Iako je vožnja brodom na Bosutu bila pravo osvježenje, u pamćenju će mi zasigurno ostati razgovori s djelatnicima Banco Popolare Croatia. Teme razgovora su se kretale od opisa bankarskih poslova do iskustava o putovanjima po cijelome svijetu. Kada bi bilo više takvih prilika za razgovor s ljudima iz naše struke u opuštenoj atmosferi, zasigurno bi svatko od nas mogao lakše odgovoriti na pitanje na kojem radnom mjestu se vidi u budućnosti – objasnio je student Dinko Mandurić. Kako su studenti mahom bili iz područja financijskog menadžmenta, mnogi od njih razmišljali su i o tome kako će jednoga dana oni odlučivati o sličnim projektima.

Ulaganje u ekoproyekt pokazao se uspješnim jer je njime potpomognut razvoj riječnog turizma, a pritom je pomogao promociji područja općine, ali i zaštiti prirodnih bogatstava uz rijeke Bosut i Spačvu – objasnila je studentica Andelina Šapina. Studente je svakako najviše iznenadio izostanak strogoće koju su očekivali u korporativnom svijetu. Susret je, složili su se svi, imao osobnost. – Snažno me se dojmio ‘nastup’ i stav jedne male općine koja vidi i ulaže u ono za što posjeduje resurs. A taj je resurs upravo to riječno podneblje koje daje priliku za razvoj riječno-rekreativno-sekskom turizmu – objasnio je Tomislav Klobučar. On, kao i mnogi drugi složili su se sa studentom Domagojem Perićem, koji je zaključio kako su dobili priliku upoznati predstavnike Banco Popolare Croatia i Gorana Gazivoda, koji je cijelo desetljeće bio u vrhu banke na Manhattanu, financijskom središtu svijeta, a sve to u tako opuštenu izdanju kakvomu se doista nisu nadali.