Dvaput je Sócrates sa svojom Socijalističkom strankom uspio na izborima, ali drugi mandat u manjinskoj vladi nije odradio do kraja. Nakon što je oporba odbila njegove mjere i uporno zauzimanje za to da ih mogu provesti sami, bez EU i MMF-a, dao je ostavku. Portugal je pokleknulo i prihvatio pomoć s kojom će doći i oštiri rezovi, a Sócrates se sprema za izbore u lipnju. Mudro…
No što se dugo kuhalo napokon je prekipjelo: portugalski premijer José Sócrates, koji se dugo opirao traženju pomoći za svoju zemlju iz Europskog fonda za financijsku stabilnost, 6. travnja objavio je kako će Portugal ipak biti prisiljen zatražiti sredstva iz tog fonda, naglasivši da se ta mjera uvijek smatra ‘posljednjim utočištem’. Mjesecima je Portugal odolijevao, uvjeravao sebe i tržišta da ne treba saginjati glavu i skrušeno moliti za pomoć, ali tržišta su bila nemilosrdna – sa svakom sljedećom aukcijom obveznica kamate su rasle, dok nisu dosegnele liharsku i potpuno neisplativu razinu. Čak ni to možda ne bi pokolebalo tvrdoglave Portugalce voljne plaćati neodrživa zaduživanja da sve nade u samostalno financiranje nije raspršila oporba odbacivši prijedlog manjinske socijalističke vlade o velikim rezovima, potrebna za smanjenje impresivnoga lanjskog deficita od 8,6 posto. Nakon toga priča je za Portugal bila svršena.
