K oja je razlika između Marka Zuckerberga, osnivača Facebooka, društvene mreže na webu, i Juliana Assangea, osnivača Wikileaksa, sitea koji objavljuje tajne dokumente? Assange podatke korporacija daje vama i zbog toga je tražen kao zločinac, a Zuckerberg vaše podatke prodaje korporacijama zbog čega je proglašen čovjekom godine.
U ovoj kao i u svakoj šali ima istine, no ona je nešto gorča jer je u pitanju privatnost svih nas, privatnost koje smo se svjesno ili nesvjesno odrekli jer želimo postati bolji, ljepši ili pametniji. Doduše, stara kajkavsko izreka kaže da svaki bedak svoje veselje ima, ali ovo je prvi put da želimo biti ono što nismo s pomoću nekakvih elektroničkih napravica i/ili programa za njih. I da, usput otkrivamo o sebi ono što ne bismo priznali ni rođenoj mami.
Nedavno se podignula strašna medijska prašina kad su Britanci Alasdair Allan i Pete Warden otkrili da Apple prikuplja podatke o lokacijama svih iPhonea 4 i iPada. Kad su se stvari malo smirile, ispalo je da ti lokacijski podaci služe za brže dobivanje usluga za koje je potrebna lokacija korisnika, poput odgovora na upit o najbližem kinu, te da je prikupljanje tih podataka moguće izbjeći tako da se u postavkama isključi opcija Location Services.
Što zapravo telekomu znaju o nama? Malte Spitz, njemački političar i zagovornik privatnosti, sudskim je putem zatražio od mobilnog operatera sve podatke o sebi i dobio je 35.831 različit podatak iz razdoblja od šest mjeseci, a zatim je site njemačkih novina Zeit Online napravio i objavio interaktivnu kartu Spitzova kretanja. Što se iz teke doznaje o Malteu Spitzu?
‘Kada je Spitz hodao ulicom, kada se vozio vlakom, kada je bio u zrakoplovu. Pokazuje gdje je bio u gradovima koje je posjetio. Vidljivo je gdje je jeo i gdje je spavao, kada je bio dostupan na mobitel, a kada nije. Pokazuje kada je htio razgovarati mobilom, a kada je više volio komunicirati SMS-om. Vidi se i koje je pivnice volio posjećivati u slobodno vrijeme. Sve u svemu, vidljiv je cijeli njegov život’, navodi Zeit Online.
Možete li reći za koliko ste takvih prikupljanja podataka sami krivi? Ruku na srce, koliko ste EULA, sporazuma o licenciji za krajnjeg korisnika, pročitali u cijelosti? Ako baš niste strastveni pravni stručnjak za anglo-saksonsko pravo, sa supspecijalizacijom za računalno pravo, možemo se kladiti da niste pročitali ni jedan takav sporazum. Jer takav sporazum koji ide uz Appleov iTunes, program za download i prenos glazbe, sadrži čak više od 15.000 riječi. A u njemu uredno piše da ‘Apple i partneri imaju pravo prikupljanja, čuvanja i prosljeđivanja podataka o lokaciji vašeg Appleova uređaja’. Stvar malo ublažava formulacija ‘podaci se prikupljaju anonimno kako bismo poboljšali uslugu’. Tko onda ne bi popustio Appleu i dopustio prikupljanje podataka, ali i instalaciju programa kojim mu postaje dostupna glazba iz kataloga s više od 14 milijuna pjesama?