Izumire javno trgovačko društvo, i to na štetu stranaka

Za sve koji se obraćaju odvjetnicima za pomoć važno je znati kako oni odgovaraju za svoje propuste. Ako je riječ o javnom društvu s 20 odvjetnika, najniži je iznos kazne po odvjetniku 800 tisuća kuna, odnosno 16 milijuna kuna uz solidarnu odgovornost osobnom imovinom članova. Ako je riječ o d.o.o.-u, osigurani iznos bio bi devet milijuna kuna i nema osobne odgovornosti.

Kao i u brojnim drugim zanimanjima, i u slučaju odvjetništva sve se više postavlja pitanje profesionalne odgovornosti, odnosno kako riješiti naknadu štete u slučaju da odvjetnik u zastupanju ili pisanju neke isprave nešto pogriješi. Glede vrste pogreške očito je da se može odgovarati samo za teške propuste, dakle ako su učinili nešto ili propustili nešto što nijedan prosječan odvjetnik ne bi učinio, a prosječnost znači prosječno znanje i prosječan trud profesionalca. Primjer takve pogreške ili propusta izvan svake sumnje bio bi slučaj propuštanja roka za ulaganje pravnog lijeka ili pokretanje postupka kada je ograničen rokom. Međutim, i u tim slučajevima postoji ono famozno – ali. Moguće je da netko čeka posljednja dva dana roka i u međuvremenu samo priprema nacrt pravnog lijeka ili tužbe i nakon toga se naglo razboli ili čak i umre – moglo bi se govoriti o propustu (zašto nije drugačije organizirao posao, zašto nema pomoćnika i sl.), ali posve sigurno ipak ne o propustu koji bi mogao dovesti do odštete odgovornosti.

Odvjetnici u Hrvatskoj, njih više od četiri tisuće, organizirani su na više načina. To može biti klasičan ili samostalan odvjetnički ured (s jednim ili više zaposlenih odvjetnika, ali je samo jedan od njih nositelj), zatim zajednički ured (poput onoga s jednim nositeljem s tom razlikom što je riječ o dva ili više odvjetnika) i, napokon, odvjetnička društva. Unutar društava moguće je kao organizacijski oblik javno trgovačko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću. Za sve koji se obraćaju odvjetnicima za pomoć jako je bitno znati kako odvjetnici odgovaraju za svoje moguće propuste. Donedavno odvjetnici koji se nisu organizirali u oblik društva odgovarali su kao i obrtnici, samo imovinom unesenom u obrt. Dodatno su bili i osigurani putem obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti na najmanje 800 tisuća kuna, bez ograničenja broja slučajeva i za svakog zapošljenog odvjetnika u uredu. Otkad je Ustavni sud ukinuo članak Zakona o obrtu koji je ovako određivao odgovornost obrtnika, stvari su se dramatično promijenile i sada svaki odvjetnik (u samostalnom i zajedničkom uredu) odgovara svom svojom imovinom, bila ona ili ne bila unesena u obrt. To znači da sigurnost stranke, dođe li do štete i odgovornosti, u bitnom ovisi o imovnom stanju odvjetnika. Međutim, ipak je drugačije ako je riječ o trgovačkom društvu.

Do 2008. jedini organizacijski oblik bilo je javno trgovačko društvo, a u tom obliku članovi odvjetničkog društva solidarno odgovaraju za obveze društva. U takvom društvu svakom je vjerovniku važno da barem jedan član bude dobrog imovnog stanja, a takva je solidarnost vrlo učinkovita. No od 2008. moguće je i oblik društva s ograničenom odgovornošću. Taj oblik isključuje odgovornost članova za obveze društva, što znatno smanjuje prava vjerovnika u usporedbi s javnim trgovačkim društvom. Međutim, zakonodavac je to pokušao pomiriti na način da je najniži iznos svote na koju odvjetnička društva s ograničenom odgovornošću moraju biti osigurana od profesionalne odgovornosti devet milijuna kuna, dakle, višestruko veći od onog kod javnog trgovačkog društva. To na prvi pogled izgleda logično, ali ipak nije tako. Naime, ako bi se radilo o javnom trgovačkom društvu s 20 zaposlenih odvjetnika, najniži iznos je po svakom odvjetniku 800 tisuća kuna, znači ukupno 16 milijuna kuna uz solidarnu odgovornost osobnom imovinom članova odvjetničkog društva. Ako bi se radilo o odvjetničkom društvu s ograničenom odgovornošću s istim brojem odvjetnika, ukupan osigurani iznos bio bi 9 milijuna kuna i nema osobne odgovornosti. To pokazuje da balans između dvaju oblika društva ni izbliža nije postignut i jasno je kako je logična posljedica da će vrlo brzo ‘izumrijeti’ organizacijski oblik javnoga društva, na štetu stranaka i njihove sigurnosti.

To ne može promijeniti ni najnovija zakonska promjena (veljača 2011.) prema kojoj, u slučaju da društvo s ograničenom odgovornošću ne sklopi policu osiguranja barem na najniži propisani iznos, svi članovi odgovaraju solidarno za obveze društva. Ako se htjelo takvo neprofesionalno ponašanje sankcionirati, bilo bi logičnije da se odgovara bez ograničenja. Postavlja se i pitanje zašto to nije riješeno istodobno s uvođenjem novog organizacijskog oblika odvjetnika. Pritom ne negiramo da mnogi odvjetnici ugovaraju dobrovoljno više polica osiguranja, ali svatko tko želi može na web-stranici Hrvatske odvjetničke komore vidjeti da se broj društava povećava te vidjeti da je trend promjene oblika od javnog trgovačkog društva u d.o.o. Naravno, nisu ista pravila za manji i veći posao, onaj rutinski i onaj koji se dogodi jednom u karijeri. Svaka stranka ima legitimno pravo postaviti kao uvjet viši osigurani iznos, posebno ugovoreno osobno jamstvo, pa čak i druga sredstva osiguranja, a odvjetnik treba ocijeniti hoće li te zahtjeve prihvatiti. Za regulativu nisu krivi odvjetnici ni stranke, već zakonodavac koji svojim pravnim okvirom i na tom primjeru pokazuje da ne zaslužuje visoku ocjenu.