Marinko Mikulić, Pan papirna industrija

U Hrvatskoj, tvrde neki, u bitci za stari papir sudjeluju tvornice papira koje otpadni papir rabe kao glavnu sirovinu, dok drugi pak kažu da glavnu bitku vode skupljači. Na tržištu na kojem vlada nered mogu se izdvojiti tri najveća igrača – Unijapapir, Pan papirna industrija i Hamburger Recycling Ens.

Najveća konkurentska prednost Unijapapira jest vlastita skupljačka mreža rasprostranjena diljem Hrvatske, što uostalom omogućava ostvarenje tržišnog udjela od oko 65 posto – kaže Branko Vrbošić voditelj Ureda za odnose s javnošću u Belišću te dodaje da Unijapapir ima svoje radne jedinice u svim većim centrima, a u ostalima kooperante, i to uglavnom komunalna poduzeća.

Otpadni papir je, naime, najvažnija sirovina (oko 80 posto) za Belišće, na čelu kojeg je predsjednik Uprave Vlado Jerbić, koje na godinu proizvede oko 200 tisuća tona ambalažnog papira. Od te proizvodnje izvozi 77 posto na europsko tržište, a ostalo plasira u tvornice ambalaže u Hrvatskoj. U prošloj godini Belišće poslovalo s ukupnim prihodom od 737,8 milijuna kuna, što je 27 posto više nego 2009. te s gubitkom od 24,2 milijuna kuna. Lošije rezultate opravdali su novom računovodstvenom politikom te nepovoljnim deviznim tečajem. Ukupni prihodi Unijapapira u 2010. iznosili su 100,9 milijuna kuna, dok su godinu prije bili 73,6 milijuna kuna, no usprkos rastu prihoda i dalje su poslovali s gubitkom (u 2009. 4,5 milijuna kuna gubitka, a u 2010. 3,5 milijuna kuna).

Vrbošić kaže da su se u recesijskom razdoblju privremeno smanjile količine robe, no proizvodnja i potražnja uglavnom su vraćene na predrecesijske razmjere, a partnerski odnosi s drugim tvrtkama nisu poljuljani. Jedan od njihovih partnera je tvrtka koja se bavi komunalnom djelatnošću Eko flor plus, koji je početkom travnja prodao 60 posto udjela austrijskom Saubermacheru.

Uvjereni smo da će se naša suradnja razvijati i u novim vlasničkim odnosima – naglašava Vrbošić te dodaje da se planovi Unijapapira i Belišća, čiji je većinski vlasnik od sredine prošle godine Duropack AG iz Beča, zasnovan na povećanju udjela na tržištu u proizvodnji ambalažnog papira i ambalaže te naravno i u skupljanju otpadnog papira. Za ozbiljno skupljanje papira potrebna su velika ulaganja u opremu, ističe Vrbošić, sam proces skupljanja je zahtjevan, a ima i krada. Naime, sve se jače razvija crno tržište papira, naravno kod sakupljanja papira kao komunalnog otpada, krate se iz kontejnera pa preprodaje, vrijednost tržišta je vrlo teško procijeniti jer pojedini skupljači ne prijavljivaju sve skupljene količine.

Dodatnoj nejasnosti situacije pridonosi i nelojalna konkurencija. Liderov sugovornik koji je želio ostati anoniman kaže kako se ne može tolerirati da pojedina tvrtka ili njen vlasnik ne podmiruje svoje obveze za poreze, doprinose i slično, nego ih stvara na jednoj tvrtki koju onda gasi, imovinu prenese na novu i nastavi s radom u istoj djelatnosti. To je izravni udar na tržišnu utakmicu. Prema pričama iz kula može se naslutiti da je zapravo riječ o tvrtki Pan papirna industrija u vlasništvu Marinka Mikulića. Kao što je svojedobno izjavio Mikulić, slavonski poduzetnik i vlasnik nekoliko tvrtki u sklopu Grupe Pan, kontroverzni poduzetnik Milan Lučić izmislio je potraživanja prema njegovim tvrtkama i u sumnjivoj spremi s nekim sucima uspio otvoriti stečaj nad Panom, iako je tada to bila jedna od najlikvidnijih tvrtki u državi.

Neki tvrde kako Mikulić obezvjeđa branšu jer stalno zatvara tvrtke pa prebacuje imovinu na druge novoosnovane tvrtke, izgovara se novim zapošljavanjima, a radnike plaća ‘paštetama i bonovima’. Tu tvrtku uspoređuju s mačkom sa sedam života koju je, s obzirom na mnogobrojne promjene imena, teško pratiti. Nedavno je Mikulić optužio i bivšeg političara Zlatka Canjugu, danas direktora austrijske podružnice Hamburger Recycling Ens, da jeftino kupuje otpadni papir, izvozi ga u EU i zatim u Hrvatsku gdje ga opet skupo preprodaje.

Mikulić je ljut na izvoznike i traži pomoć države jer njegova tvrtka ima problema s nabavom starog papira. No s obzirom na cijenu te rastuće tržište EU nije ni čudo što većina njih izvozi, iako se u Hrvatskoj ne prikupi dovoljno otpadnog papira ni za potrebe papirne industrije. Prema podacima iz 2009., posljednjim dostupnim podacima Agencije za zaštitu okoliša, Unijapapir je izveo malo više od 16 tisuća tona otpada od papira i kartona u Sloveniju i Srbiju, a drugoplasirani Hamburger Recycling Ens oko 7,5 tisuća tona u Sloveniju, Austriju i Mađarsku. Prošle je godine austrijska podružnica ostvarila ukupne prihode od 32,6 milijuna kuna (u 2009. 11,8 milijuna kuna) te dobit od 1,6 milijuna kuna (u 2009. poslovali s gubitkom od 1,2 milijuna kuna).

Prilično nemirni odnosi među konkurentima zasigurno su se još više zaoštrili nakon što je Canjuga ustao protiv pravilnika koji prema njemu omogućava monopol Belišća i Pana te je pokrenuo putem Hrvatske udruge poslodavaca ofenzivu protiv prakse da država daje koncesije tvrtkama za prikupljanje i recikliranje te da ih subvencionira. Traži da se i u Hrvatskoj otvori prostor slobodnom tržištu, kao što je slučaj i u EU, da se ukinu državne subvencije te da se i u Hrvatskoj neopasni otpad počne tretirati kao svaka druga obična roba. Nužno je, smatra, ili ubrzati izdavanje dozvola za uvoz i tranzit te robe ili ukinuti dozvole. Valja vidjeti hoće li u tome uspjeh i kakva će točno to vrata otvoriti. Bude li se u postojećoj situaciji cijena otpadnog papira nastavila povećavati, oni koji će u tome prepoznati priliku za biznis svojim će prisustvošću dodatno proširiti tržište, vrlo vjerojatno i nered na njemu, a odnosi s već postojećom konkurencijom mogu se samo još zaoštriti.