-
Nisu riješene zemljišne knjige za vinograde, a problem je i legalizacija farmi. Proizvođači u tim slučajevima neće moći iskoristiti poticaje? – To je pitanje nacionalnih propisa i nije bilo predmet pregovora. Ono što je važno jest da se za dobivanje potpora u EU moraju ispunjavati pravila dobre poljoprivredne i okolišne prakse. Pitanje legalizacije objekata prepušteno je članicama. To je važno pitanje i ono će se rješavati.
-
Znači li to da će i oni ipak dobiti poticaje? – Da, a prema visini potpora Hrvatska će biti u prvoj trećini zemalja računajući i stare članice, što dovoljno govori o tome da nismo diskriminirani. No i kod nas je, kao i u EU, prisutna velika teritorijalna neujednačenost u razini potpora. Pritom je važna politika ruralnog razvoja, a naša je puna omotnica ovdje 352 milijuna eura, a kad tomu pridodamo domaća sredstva, to je 470 milijuna eura. Sve zemlje EU imaju 21,24 milijarde eura, što znači da je naš udjel 2,21 posto, što je dobro jer je udjel naše poljoprivredne proizvodnje oko 0,9 posto.
-
Odjednom je iskrsnulo pitanje kad ćemo zapravo dobiti pravo na puni iznos iz financijske omotnice za izravna plaćanja. Zašto? – Postupno odobravanje omotnice novim članicama stajalište je EU prihvaćeno još 2002. Naš je puni iznos, rekli smo, 373 milijuna eura i tu smo na 0,83 posto udjela EU, ali nove članice ne dobivaju odmah puni iznos, nego tek nakon deset godina članstva. Izračunani plafon omotnice za izravna plaćanja jedna je stvar, a način financiranja ili izvor sredstava druga. To je bio jedini zahtjev EU u ovim pregovorima, dok je Hrvatska imala 45 zahtjeva, od čega je naposljetku na 33 naša zahtjeva pozitivno odgovoreno.
-
Kako ste to riješili? – Nije to bilo lako dogovoriti, ali ovdje smo postigli najveći uspjeh jer će Hrvatska ipak od prve godine raspolagati punim iznosom za izravna plaćanja. Naime, pravilo je da se u prvoj godini iz blagajne EU dobije 25 posto te dio iz nacionalnog budžeta, a koliki će on biti, opet se pita EU, jer to ne znači da nova članica omotnicu može dopuniti do 100 posto. Poslije se udjel iz EU povećava, a domaći smanjuje. U posljednja dva kruga proširenja nove su zemlje postigle dopunu plaćanja iz vlastitih sredstava u iznosu od 30 posto, samo je Latvija dobila pravo na 40 posto, a Slovenija na 60 posto, i u četvrtoj je godini došla na 100 posto. Mi smo jedini dobili pravo da već u prvoj godini omotnicu dopunimo do 100 posto.
Nismo diskriminirani u potporama
Što je bilo presudno? – Zakon koji je prihvaćen u srpnju 2010., čime je reformiran sustav izravnih proizvodno vezanih plaćanja. U tri godine smo s više od 200 proizvodnih stavaka došli na samo devet, što je još više od EU koji će od 2012. imati samo dvije.
Koliko će ukupno onda Hrvatska dobiti sredstava iz EU u prvim godinama? – Jako je važno da imamo mogućnost prebacivanja dijela sredstava iz ruralne omotnice čijim ćemo punim iznosom raspolagati već u trećoj godini. Koliko god to zvučilo privlačno, moramo čvrsto stajati na zemlji i učiniti sve kako bi se uspostavila struktura koja bi omogućila da se taj novac potroši. Kako to nitko ne može ostvariti u prvim godinama, dio ruralne omotnice koristi se za dopunu izravnih plaćanja. Taj dio prije nas je bio od 12 do 17 posto od trogodišnje ruralne omotnice. U našem slučaju to je pak 20 posto, opet najviše. Kad to sve izračunamo, vidjet ćemo da će nam onih 25 posto sredstava iz EU u prvoj godini porasti na 31,5 posto. Budući da će udjel iz EU za izravna plaćanja rasti, u prve tri godine dobit ćemo od njih 38 posto sredstava, a za ruralni razvoj 76 posto. Kad je riječ o izravnim plaćanjima i ruralnom razvoju, udjel iz EU je 53,4 posto. To nije nitko imao. Iskazano kao apsolutna brojka, riječ je o 1,2 milijarde eura.
Hoće li pregovori završiti u lipnju? – Pa, prošlog tjedna u Bruxellesu stekao se dojam da su dužnosnici u EU optimistični.
