Kad nevoljni ekonomski analitičari napišu: ‘Početak oporavka očekujemo u drugoj polovini godine’, to u prijevodu s hrvatskoga na hrvatski znači: ‘Ove godine zapravo ne očekujemo oporavak’. Ekonomski analitičari sve više podsjećaju na liječnike koji dijagnozu pišu na latinskome. O sadašnjoj vlasti može se govoriti grubim i lijepim riječima – ona je cijepljena od svih kritika.
Znate li kako se na hrvatskom kaže: ‘Ove godine ne očekujemo ekonomski oporavak’? Kaže se: ‘Početak oporavka očekujemo u drugoj polovini godine’. Jedna od nezgodnijih profesija u ovdašnjem bankarstvu jest biti ekonomski analitičar. S jedne strane ti nevoljni trebaju u tjednim ili mjesečnim analizama izgovoriti istinu o ekonomskom stanju u zemlji. S druge strane država, tj. Vlada važan je poslovni partner banke od koje analitičar dobiva plaću. Država je vjerovnik od kojega se naplaćuju najbolje kamate, a ujedno je i zakonodavac koji, ako se naljuti, može bankaru nekim zločestim pravilnikom zagorčati život. Djelujući tako između čekića i nakovnja, ekonomski analitičari (uključujući i one iz državnih instituta koji također mnogo rade po narudžbi vlasti) osmislišli su poseban izričaj. Stoga ne čudi da bi neke njihove sintagme i konstrukcije trebalo prevoditi s hrvatskoga na hrvatski. No možda je i dobro da često rabe razne eufemizme, jer je istinu o tome u kakvoj je dubokoj depresiji nacionalna ekonomija teško konzumirati u srovu obliku.
Primjer spočetka kolumne je znakovit. Još otkako je 2008. izbila kriza na tržištu kapitala u Hrvatskoj, bojažljivi sudionici burzovne scene, oni koji iz neznanja ili iz špekulantnih interesa nisu davali točne prognoze, rabili su konstrukciju kako će se ‘…CROBEX oporaviti u drugoj polovini godine’. Naravno, drugo polugodište, velikim dijelom i zbog pogrešnih poteza vlasti, nije donijelo nikakav oporavak. Ali pokazalo se učinkovitim kladiti se na ‘oporavak u drugom polugodištu’. Dečki s burze zaslužni su za uvođenje još jednog eufemizma. Kad su se cijene dionica počele strmoglavljivati, objašnjavali su da je jedino riječ o ‘korekciji’ cijena. To se svidjelo i ministrima u Vladi pa već godinama i suprotno kretanje cijena, odnosno poskupljenje derivata nafte, nazivaju ‘korekcijom’.
Na vrhu top-liste dvosmislenih sintagmi već je dugo ona koja se odnosi na ‘negativan rast’. Treba ipak priznati da to nije domaći izum. U vrijeme globalnog sloma i u Financial Timesu služili su se tom sintagmom. Problem je u tome što je u većini zemalja ‘negativan rast’ prešao u stvarni rast BDP-a i ostalih pokazatelja, a nesposobnosti kreatora ekonomske politike u Hrvatskoj ‘negativan rast’ i dalje ostaje u širokoj upotrebi. U nekome još nenapisanom vodiču kroz tekstove ekonomskih analiza trebalo bi prevesti još mnogo konstrukcija. Tako, kad se pročita da u Hrvatskoj postoji ‘problem održivosti javnih financija’, ‘pjesnik’ nam zapravo želi poručiti da je državna blagajna prazna, da se plaće za javni sektor i mirovine isplaćuju samo zahtijevajući žicanju kredita u inozemstvu i da postoji realna opasnost od bankrota.