Tekst: Mladen Volarić ● Foto: Dražen Lapić

Vožnja na butanol i ispijanje vode iz plastičnih boca dobivenih od etanola za nekoliko bi desetljeća mogli postati posve uobičajeni, i to na ovom planetu. Butanol i etanol dobro su poznati alkoholi, a njihovo drugo lice otkriva Denis Ivanov, menadžer za sektore zaštite okoliša, naftu i kemikalije u SGS Adriatici.

Za alkohol bi se kao i za vatru moglo reći da je dobar sluga i zao gospodar. Alkoholi se znatno razlikuju po svojstvima i namjeni, a neke od njih nova energetska svijest i tehnologija predstavljaju sve više kao sirovinu i gorivo. Stručnjak za razlike između etilnog i butilnog alkohola, koje definiraju aspekte i perspektive njihove uporabljivosti, kemičar je Denis Ivanov, bivši voditelj laboratorija Državnog inspektorata, a danas menadžer za sektore zaštite okoliša, naftu i kemikalije u SGS Adriatici, hrvatskoj podružnici SGS-a koji je vodeća svjetska kompanija na području inspekcijskih, verifikacijskih, ispitnih i certifikacijskih poslova. Za razliku od čovječanstvu odavna bliskog etanola, a u posljednje vrijeme razvikanog kao biogoriva, butanol (C4H9OH), iako ekološki prihvatljiviji i moćniji energent, javnosti je gotovo nepoznat.

• Kad ih uspoređujemo kao gorivo, butanol (oktanski broj 96) mnogo je bolja priča od etanola. Butanol je s četiri atoma ugljika u molekuli energetski znatno izdašniji od etanola (C2H5OH) sa samo dva ugljikova atoma, te svojim energetskim i oktanskim karakteristikama može zamijeniti benzin u današnjoj generaciji motora. Nije hlapljiv i eksplozivan kao etanol pa je znatno sigurniji za transport i skladištenje od etanola. Etanol s oktanskim brojem 130, većom hlapljivošću i manjom kalorijskom vrijednošću kao gorivo za motorna vozila ne može zamijeniti benzin (oktanski broj 91-98), nego se s njim može miješati do najviše 85 posto udjela – objašnjava Ivanov.

Ipak, etanol je rašireno gorivo u Južnoj Americi zbog tradicije uzgoja šećerne trske. To je uzrok zapošljavanja velikog broja ljudi koji ne migriraju u prenapućene gradove. Uzevši u obzir te socijalne efekte aktivnosti vezane uz etanol se isplate. Možda je ipak glavna prednost butanola već razvijena tehnologija dobivanja iz biljnog otpada i biomase, a ne iz hrane. Umjesto da propadnu ili se spaljuju, kukuruzovina, slama, ljuske oraha, lišće te sav drvnog otpada mogu se pretvoriti u butanol i vodik. Ivanov tvrdi da bi samo pet posto svjetskog organskog otpada moglo zadovoljiti sve potrebe za gorivom, kao i one za neutralnom emisijom CO₂, te zadovoljiti međunarodne obveze koje se odnose na uporabu biogoriva.

To je alternativa i odgovor na opravdane kritike koncepta proizvodnje biogoriva na štetu prehrambenih kultura, odnosno zauzimanja polja kulturama za gorivo umjesto za hranu, što uzrokuje burzovni porast cijena hrane, a povećava i krčenje šuma.

Za razliku od svijeta koji primjenjuje koncept proizvodnje energetskih kultura da bi stanovništvo zadržao na selu, Hrvatska ima više od milijun hektara neobrađenoga poljoprivrednog zemljišta unatoč tome što uvozi pola svojih potreba za hranom. U zdravoj organizaciji poljoprivredne proizvodnje za hranu i za energente, uz nužnu uspostavu njihovih tržišta, leži efikasan način ekonomske i demografske revitalizacije sela.

• U Hrvatskoj nemamo ni tvornicu bioetanola, nismo riješili ni pitanja trošarina i maloprodaje za biodizel, a proizvodimo ga. Uspostavimo li takvo tržište i ne ugušimo ga administrativnim preprekama i fiskalnom gramzivošću, nećemo trebati davati nikakve financijske poticaje na kakve smo pogrešnom politikom naviknuli svoje poljoprivrednike. Traže li se poticaji, to je samo znak neravnoteže sustava – energičan je Ivanov. Za razliku od precijenjene energetske važnosti etanola, za Ivanova je to vrijedna sirovina za proizvodnju polimernih plastičnih masa i niza proizvoda na toj osnovi. Tehnologija kojom se iz alkohola raznim kemijskim procesima može proizvesti plastika već je uznapredovala, a utemeljena je na znanju o ‘naftnoj’ plastici.

• Nakon što se proizvede alkohol, u kemijskim tvornicama podvrgava se polymerizaciji tijekom koje se te male molekule spajaju u velike polimerne lance. To je uobičajen postupak. Poenta je već u samom etanolu kao obnovljivoj i neškodljivoj sirovini dobivenoj iz obnovljivih izvora. Kao svaka plastika tako i ova ima određena ograničenja, ali doraduje se kako bi mogla izdržati razna opterećenja i uporabne zahtjeve. Tako se u njoj mogu držati i alkoholna pića bez obzira na to što je plastika od etanola. Poput ‘naftne’ plastike ni ova bez posebne dorade ne može podnijeti određene kemikalije, primjerice organska otapala – dodaje. Tržište plastike na etanolskoj osnovi i općenito šećernoj tek uzima maha, a u razvoju se ističu divovi DuPont, GE Plastics i ostali. U svijetu se iz etanola već proizvode plastične mase različitih karakteristika i namjena, od folija i vrećica do posuda i predmeta vrlo široke upotrebe.

• Za razliku od ‘naftne’ plastike ova je biološki razgradiva i podložna recikliranju. To je važno zbog nadzora emisije ugljičnog dioksida u atmosferu jer crpljenjem nafte vamamo na milijune godina star ugljik zarobljen u dubinama zemlje i tako povećavamo ukupan udio CO₂ u atmosferi. U alkoholima je pak sadržan ugljik koji je ionako u ciklusu atmosfera-grada biljke-raspod organske tvari-emisija CO₂, iz čega proizlazi i njihova neutralnost emisije ugljičnog dioksida – zaključuje Ivanov. Sustav obnovljivih izvora energije, pa i ove plastike, u svijetu se razvija na osnovi politike ruralnog razvoja. Upravo je taj aspekt u SAD-u još za bivšeg predsjednika Georgea W. Busha potaknuo socijalno oživljavanje pasivnih ruralnih područja u koja se odbijalo stanovništvo potaknuto ekonomskom perspektivom počelo vraćati. Ekonomski aspekt na koji upozorava Ivanov proizlazi iz toga kako će se država postaviti svojim porezima i trošarinama jer je u većini zemalja etanol podložan državnom monopolu i posebnom režimu oporezivanja. To bi moglo drastično poskupiti takvu plastiku već u fazi etanola kao sirovine.