Nešto je trulo na Zapadu – to je srednja klasa u raspadu

Proizvođači mopeda u Indiji u svojim marketinškim kampanjama ciljaju na običnog učitelja koji zarađuje manje od dvije tisuće eura na godinu. On je, prema njima, pripadnik srednje klase jer unatoč svom relativnom siromaštvu može sebi priuštiti nešto što mu nije apsolutno potrebno za preživljavanje i stoga je dobra meta za njihov marketing. Zato je siromašni učitelj u Indiji u istoj mjeri pripadnik srednje klase kao i američka obitelj koja zarađuje 130 tisuća eura na godinu, a svi su bolesni od stresa jer nisu platili posljednje tri rate kredita pa bi mogli preko noći postati bezkućnici (poput njihovih donedavnih susjeda).

Takav život srednje klase na rubu siromaštva u bogatim zemljama, a s druge strane uspon srednje klase, ponajprije u zemljama BRIC-a, ali i ostalim zemljama u razvoju, dva su trenda na globalnoj razini. Koliko je zapravo stanje loše u SAD-u? Kao što u svojoj knjizi ‘Third World America’ objašnjava Arianna Huffington, srednja klasa se smanjuje pod teretom sve većih razlika u prihodima, mjera štednje koje su brojne savezne države u besparic morale nametnuti, a odrazile su se na plaćama u javnom sektoru, ali i u znatnoj štednji u obrazovanju i zdravstvu, dok je čak 13 bilijuna dolara vrijednosti u nekretninama jednostavno nestalo između 2007. i 2009. zbog loših kredita.

• Bijele ograde, socijalna sigurnost, slanje djece na fakultete i sve ostalo što je nekoć bila stvarnost američke srednje klase, danas se teško postiže – kaže Huffington. Dok se na Zapadu srednja klasa kopća u dugovima i pod teretom inflacije jedva drži glavu iznad vode, očekuje se da će srednja klasa samo u Kini za deset godina imati 600 milijuna ljudi, a da će do 2020. godine na globalnoj razini narasti na 50 posto ukupne populacije.

Gospodarski rast se, zajedno sa srednjom klasom, preselio nekako drugamo. Posljedice koje je gospodarska kriza ostavila na prosječnog potrošača – pripadnika srednje klase u Europskoj uniji, u nekim su zemljama nesagledive. I dok Nijemci uglavnom rade, ostali se manje-više hvataju za glavu. Rastuće cijene na tržištu i visoka cijena nafte stanjili su novčanike europskih potrošača, pogotovo Britanaca. Ondje je inflacija narasla s 3,3 posto u studenome prošle godine na 4,4 posto u veljači ove godine.

Drugi je problem rast vanjskog duga, na što su države bile prisiljene kako bi stabilizirale ekonomije. Potrošači se boje kakve će to posljedice imati na daljnje opadanje razine životnog standarda i toga da će se opet povećavati minimalna dob odlaska u mirovinu. Francuzi su već u depresiji, pa, prema istraživanju GfK-a, od svih zemalja najviše strahuju od daljnje pada kupovne moći. Španjolci, koji su se s oštrim vladinim mjerama štednje suočili u isto vrijeme s rekordnom nezaposlenošću, gotovo su prestali trošiti, pa im je razina štednje iznimno visoka.

Dakle, depresija i manjak optimizma prodrimali su srednji sloj. Koliko bi se njih mijenjalo sa sretnim i optimističnim indijskim učiteljem, ankete, nažalost, još nisu propitale.