Novi kazneni zakon

Kad se do kraja godine, kao što se predviđa, prihvati novi, tzv. europski Kazneni zakon, povreda propisa o zaštiti tržišnog natjecanja postat će kazneno djelo s mogućom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Dosad je to bilo upravno-kazneno djelo za koje se mogla izreći samo novčana kazna.

Novi, tzv. europski Kazneni zakon je u završnoj fazi izrade. Očekuje se da se prije ljeta uputi u saborski postupak i da do kraja godine (u ovom saborskom mandatu) bude prihvaćen. Ipak, upravo je (na sjednici Vlade od 28. travnja) po hitnom postupku upućen u zakonodavnu proceduru zakon iz istog paketa, dakle onaj koji se bavi provedbom novog rješenja iz Ustava o nezastojivanju kaznenih djela ratnog profiterstva i pretvorbenog te privatizacijskog kriminala. Nažalost, ponovo se bez ikakva razloga nije poštovao šestomjesečni rok za donošenje zakona koji omogućavaju provedbu novih odredbi iz Ustava. Rok je, naime, istekao 22. travnja 2011. Unatoč žurnom postupku čak se i sjednica Vlade s tom točkom dnevnog reda održala nakon što je taj rok već protekao. Ako je tako s nečime što ima opću suglasnost svih parlamentarnih stranaka, što uživa posebnu potporu predsjednika, što onda očekivati s onim stvarima u kojima takve suglasnosti nema?

Iako se u nastavku postupka ne može predvidjeti što će se događati (moguće je da Vlada vratiti prijedlog Radnoj skupini na doradu, da prijedlog Vlada sama promijeni i pošalje u Hrvatski sabor na prvo čitanje, a može se od cijelog projekta privremeno ili trajno odustati), valja vidjeti što je Radna skupina Ministarstva pravosuđa predvidjela u dijelu prijedloga novoga Kaznenog zakona koji može biti važan gospodarstvenicima. Naime, tim bi se promjenama trebalo pristupiti upućeno, jer prethodna su iskustva jako loša. Tako je u donošenju Kaznenog zakona 1997. zbog smanjenja niza zaprijećenih kazni odjednom obustavljeno tisuću kaznenih postupaka (bez krivnje sudova ili Državnog odvjetništva) zbog zastare, koja je, usput, povezana sa zaprijećenim kaznama, a ne izrečenima. A to je samo jedan od mnogih primjera.

Svaki je poduzetnik po definiciji zainteresiran da unaprijed što preciznije zna što smije, a što ne smije, i da će svoja prava učinkovito ostvariti. Pri tome treba posebno voditi računa o tome da je svaki poduzetnik i dužnik i vjerojnik, zbog čega je zainteresiran za kvalitetnu zaštitu oba ta pravna položaja.

Od onoga što poduzetnike može najviše zanimati u novome Kaznenom zakonu (koji je za sada u fazi nacrta) izdvojili smo dva kaznena djela. Prvo je zlopozorba povjerenja u gospodarskom poslovanju koje je sistematizirano kao članak 239., a obuhvaća članke 291. (nesavjesno gospodarsko poslovanje), 292. (zloporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju), 294. (sklapanje štetnog ugovora) te 337. (zloporaba položaja i ovlasti) sadašnjega Kaznenog zakona.

Radna skupina koju vodi profesor Petar Novoselec svoje stajalište da se više kaznenih djela obuhvati jednim brani tvrdnjom da su danas vrijeđeće odredbe nedovoljno precizne, rastežljive te da se često prepleću. Prema statistikama u Hrvatskoj je najviše prijava za zloporabu položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju, zatim za sklapanje štetnog ugovora, nesvjesno gospodarsko poslovanje te prijevara u gospodarskom poslovanju.

Drugo je novo kazneno djelo povreda slobode tržišnog natjecanja, uređeno novim člankom 247. prema kojemu će se onaj tko suprotno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja sklopi zabranjeni sporazum ili na drugi način sudjeluje u sporazumu kojim je narušeno tržišno natjecanje kazniti zatvorskom kaznom od šest mjeseci do pet godina. Riječ je o djelu koje je danas prema čl. 61. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 79/09.) propisano kao upravno-kazneno djelo za sve povrede slobode tržišnog natjecanja, a prema kojem se poduzetniku može izreći upravno-kaznena sankcija (10 posto od prihoda u posljednjoj godini). Tu je kaznu izrila Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Radna skupina smatra da to nije dovoljno oštro sankcionirano i zato se predlaže da se taj oblik kršenja zakona tretira kao klasično kazneno djelo, za koje se može izreći i zatvorska kazna.

Kad se svemu tomu doda stalna prijetnja poslodavcima da će kazneno odgovarati zbog neisplate plaća (čega vjerojatno neće biti barem dok ima društava u većinskom državnom vlasništvu koja ne isplaćuju plaće i/ili doprinose), očito je da poduzetnike ne očekuje ništa dobro. Prije bi se moglo zaključiti da će se njihov položaj još otežati, što je potpuno nelogično uzme li se u obzir da su im uvjeti poslovanja sve teži, i to bez ikakve njihove krivnje. Na kraju, treba se upitati je li neprihvatljivo tražiti jednak položaj za poduzetnike kao za političare, odnosno kad će već netko poraditi na klimi koja će uistinu (a ne samo deklarativno) biti poticajna za poduzetnike i gospodarstvo u cjelini.